Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
“Postoje ljudi koji, premda bez pompe, ostave neizbrisiv trag gdje god pođu. Od rodnog Dicma, Austrije, dalekog svijeta u tuđini pa sve do Dubrovnika…. Njihov život nije ispisan velikim novinskim naslovima, već tihim, svakodnevnim djelima ljubavi, žrtve i vjere. Takva je naša časna Marinela, žena koja je nedavno proslavila 72. godinu života, od čega više od 50 nosi redovnički habit, posvećena Bogu, čovjeku i svakom djetetu koje je srelo njezin pogled pun topline.
Od svog djetinjstva u selu Dicmo u blizini Sinja, gdje je uz časne sestre učila prve molitve, prve pjesme i prve recepte za kolače, Marinela je znala da njezin život ne pripada samo njoj. Bila je to tiha, duboka čežnja za služenjem i upravo je ta čežnja postala njezin put.
Godinama je predavala u Osnovnoj školi Marina Držića u Dubrovniku, ne samo znanje, nego i životne vrijednosti. Djeca su u njoj nalazila sigurnost, suosjećanje i oslonac, osobito ona koja su bila krhkija, tiša, povučenija jer posebnu brigu je posvetila djeci s poteškoćama, koju je uvijek gledala jednakim očima kao i svako drugo dijete, s vjerom da u svakome od njih stanuje dar Božji koji samo treba nježno otkriti.
No ni nakon odlaska u mirovinu, časna Marinela nije mirovala. Već godinama vodi crkveni zbor u crkvi sv. Petra u Dubrovniku. Njezina glazba ne dolazi samo iz glasa, ona dolazi iz srca. Zbor pod njezinim vodstvom nije samo skup ljudi koji pjevaju, već zajednica koja diše zajedno. Kada prstima nježno pritišće po tipkama orgulja i oni najtvrđih srdaca osjete kako se nešto u njima otapa i stvara milosne zvukove.
Časna sestra Marinela je živuća svetica, žena koja voli sve ljude bez obzira na vjeru i nacionalnost, gledajući ih isključivo kao djecu Božju. Nije na naslovnicama, ali njezino ime je zapisano u stotinama srca. Ona je ona tiha snaga društva, još jedan nevidljivi kotačić koji pokreće sve ono što je vrijedno: dobrotu, vjeru, zajedništvo i ljubav prema bližnjemu.”
