I u mirnim blagdanskim danima, točnije posljednja dva tjedna, u kojima se u cijelom svijetu ništa nije događalo, mirno je bilo i u splitskoj politici. Kako da ne… Nevjerojatno, ali i ovog puta počinjemo s…
KERUM, ŽELJKO KERUM
Zakasnio je, trebao je to napraviti prije pola godine. Jednostavno se povući. Dobro, nije niti sada Željko Kerum potpuno nestao iz politike jer je on ipak čovjek koji je osnovao Hrvatsku građansku stranku (HGS) i u kojoj se ništa ne događa bez njegova odobrenja. Uglavnom, Kerum je nakon epizode s Bilica i pozdrava zatvorskim cimerima, podnio ostavku na dužnost predsjednika Nadzornog odbora splitske gradske tvrtke “Žnjan”, a umjesto njega u taj odbor ide gradska vijećnica Kerumove stranke Lidija Bekavac. Da je sve to napravio prije šest mjeseci, pogodio bi, i napravio dobro za sebe i za stranku. Ove njegove izjave kako se vraća još jači nakon Božića na Bilicama kod nekih njegovih vjernih fanova će imati smisla. Bit će tu uz pivo komentara “ma jeste vidili Želu koga je sve pozdravija…”. Još samo fali jedan odličan PR potez (nevjerojatno kako se toga već sam nije sjetio) da na račun cimera iz sobe u kojoj je proboravio tih nekoliko noći uplati jedno 200 eura, da se ekipi nađe za duvaaan, i zagarantirana mu je vječna slava u ekipi koja će uvijek i baš uvijek, bez obzira što se s Kerumom događalo, zaokružiti njegovo ime na glasačkom listiću.
DRAMA U CENTRU
Stranka Centar više od pola godine nakon povlačenja njezina predsjednika Ivice Puljka organizirala je izbornu skupštinu, pred nekoliko stotina novinara (napomena za Igora Skoku koji nije ni naše ranije tekstove uspio shvatiti – ovo smo se samo šalili o brojnim novinarima…) i na njoj je između sedam kandidatkinja i kandidata (Skoko, šala) velikom većinom glasova izabrana Marijana Puljak. Supruga Ivice Puljka. A toj skupštini prethodila je burna rasprava iza zatvorenih vrata. Evo kako je to išlo (Skoko, ovo smo izmislili…)
MARIJANA: Gospodine predsjedniče, uskoro će naša izborna skupština. Tko bi bio idealan predsjednik, imate li svog kandidata?
IVICA: A čuj Marijana, možda da to ipak budeš ti. Dugo si u politici, sve znaš, evo si i u Saboru (blaženi SDP i ko ga vodi). Šta misliš?
MARIJANA: Gospodine predsjedniče, ganuta sam, pa to je zaista vrhunac moje karijere, naravno ako mi delegati daju povjerenje. Zahvalna sam vam predsjedniče. Idem odmah uparivat bičve…
IVICA: Ma čekaj Marijana, to ćeš kasnije. A za delegate ne brini, malo ću ja njih obradit, upilit ću ih s bozonom i na sve će pristat. Ja mislim da ti mogu odmah i čestitat.
MARIJANA: Gospodine predsjedniče, hvala, ali molim da mi se ubuduće primjereno obraćate kao predsjednici stranke.
IVICA: Ah, da, svakako, dogovoreno gospođo predsjednice! A sad bi mogli tu i tamo i nešto pojest. Jedan dobar bakalar. Groficeeee…
MARJAN
Ovo je sad već smijurija. Pala je još jedna javna nabava made by Banovina. Što rade te tamošnje službe kad nisu u stanju obaviti jedan administrativni posao. A da Banovita “autsorsa” sve administrativno/pravne poslove. Šuta kaže da sa svim tim nema veze. Pogrešno! Iako nije on taj koji sastavlja tekst javne nabave, svi zaposlenici u Banovini, sve te stručne službe pod njegovom su ingerencijom. Neka izvoli uvesti reda.
Inače, da je pameti pa se, kad je već stala sanacija, ponovo razmisli i odbaci katastrofalna, pogubna, gotovo, ma zločinačka ideja da se umjesto oborenih borova ponovo posade – borovi. I poneki pajasen. Zapravo ih ne treba ni saditi – taj korov i tako sam raste…
