Sa zemljanog nasipa na Mertojaku, blizu mjesta na kojem je pao zid koji je u siječnju 1988. odnio tri života, odronila se stijena. Nije tako velika, no da se skotrljala na pješaka, mogao je proći sa slomljenom nogom. Ipak, ne može se reći da nije simbolično. Stijena je pala pored ruševine čiju sanaciju čekamo punih 38 godina, a također i dovršetak susjednog nathodnika koji spaja Visoku s Mertojakom.
Trebalo je čekati da prođe 37 godina od tragedije! Sporni splitski nathodnik napokon ide u sanaciju?
Dočekali smo napokon raspisivanje natječaja, radovi bi trebali početi na proljeće i trajat će najmanje sedam mjeseci, a stajat će dva milijuna eura.
Ni gotovo četiri desetljeća nakon strašne tragedije koja je zaprepastila javnost u cijeloj državi, splitske kronike nisu zaboravile pad kobnog zida, baš u ovom mjesecu prije 38 godina.
Veliki betonski blokovi, visoki oko osam i dugi petnaestak metara, srušili su 4. siječnja 1988. godine, u tren oka, točno u trenutku kada se omiški autobus broj 60, zaustavio autobus tik ispod mjesta urušavanja. Četrdesetak putnika u autobusu svjedočilo je dramatičnom prizoru: komad potpornog zida težak preko 350 tona strovalio se na kolnik! Tri života su izgubljena, a svjedoci su govorili kako bi žrtava bilo i puno više da koju sekundu ranije autobus sa stanice u smjeru grada nje desetak građana.
Te sreće nisu bili mlada novinarka, mladić vaterpolist i mlada žena koja je nosila cipele na popravak… Svjedoci su kasnije pričatli kako je momak mogao ući u autobus, ali je odlučio ostati i praviti društvo poznanici.
“Nitko nije kriv”
Istraga je otvorena odmah, a nešto kasnije je započelo i suđenje. Pravosuđe je zaključilo predmet bez pravomoćne presude, sudski nije utvrđena krivnja, i nikad nije doznalo tko je odgovoran za ovu tragediju.
Ipak, stručnjaci Građevinskog instituta utvrdili su kako prilikom gradnje zida nisu izvršeni prethodni geomehanički, hidrogeološki i hidrološki radovi, nije obrađen izvedbeni građevinski projekt, nije izrađen način odvodnje oborinskih i procjednih voda…
I možda ono najvažnije, što je vjerojatno ubrzalo pad zida, objekta koji je u tom trenutku bio relativno novi: na spojnici između zida i temelja, sa stražnje strane gdje je bilo najveće opterećenje, nije bilo projektom predviđene čelične mreže, već su bile ugrađene samo čelične šipke.
Obližnji nathodnik, nikad nije stavljen u funkciju, a 2008. je Jure Radnić, tadašnji pročelnik Katedre za mostove i konstrukcije na splitskom Građevinsko-arhitektonskom fakultetu, izradio idejno rješenje kojim bi se nathodnik vratio u funkciju.
– Nathodnik se ne bi trebao urušiti, ali ga je definitivno potrebno ukloniti. Slao sam ponude da ću besplatno izraditi idejno rješenje, ali nikada nisam dobio odgovor. Ovo je sramota grada. Treba pronaći elegantno rješenje i vratiti ga u funkciju – kazao je.
