Strpljiva sam po prirodi, pa tako već 24 sata čekam hoće li se netko od gradske vlasti i silnih kandidata koji bi vodili moj Grad u bolje sutra osvrnuti na jučerašnji događaj na Pujankama.
Ako ste slučajno zaboravili, podsjetit ću. U devet sati u subotu ujutro počela je makljaža navijačkih skupina usred gusto naseljenoga gradskog kvarta s oko 10.000 stanovnika.
U uskom prolazu, baš kraj slike pokojnog Pape, između crkve i tržnog centra pojavilo se stotine ‘naoružanih‘ zamaskiraih divljaka i počelo tučnjavu dok je domicilno stanovništvo izlazilo u subotnju spizu, na jutarnju kavu, izvodilo mališane u obližnji parkić i ljubimce u šetnju.
Umjesto užitka subotnjeg jutra smrzli su se od prizora razjarenih „navijača” i interventne policije. Jedan je pomislio da se snima film koliko je nestvarno izgledalo. I nekim čudom nitko od stanovnika Pujanki nije stradalo u tom ludilu, jer je nakon tučnjave krenuo stampedo kroz kvart, a interventna policija bila je uz svaku zgradu još satima i mogli smo se kretati samo uz legitimiranje.
Strpljivo sam čekala na reakcije, pregledala sve portale i društvene mreže, ali ništa. Muk.
Nije se oglasio gradonačelnik, ni njegov pravdoljubivi zamjenik, ni onaj drugi šta manje istupa u javnost, a ni supruga gradonačelnikovica koja nam je nedavno igrokazom s kacigom i pancirkom, koje je odjenula za saborsku sjednicu zbog Dabre, pokušala pokazati kako ima nultu stopu tolerancije na nasilje.
Razumijem, nisu imali vremena. Bilo je lijepo jutro u centru grada i na Rivi, krcato ljudi, pa ga je trebalo bolje iskoristiti i podijeliti promidžbene materijale, letke, platnene kesice, upaljače… Samo i mi na Pujankama smo birači.
Ne znam di je bio Matijević i njegovi. Valjda po istom poslu. Doduše, reagirala je stranka Možemo! i osudila svaki oblik nasilja.
Kerum je sto posto bio u svom masliniku, a Šutini su bili u dvorani zabavljeni sami sobom pa nisu imali pojma šta se vani događa.
Bio je i neki ministar u gradu koji je od novinara saznao za događaj, pa ga je prigodno osudio.
Javila se tek jedna moja kolegica, čiji suprug, također dragi kolega, ima problem i kad kruh kupuje sa zagrebačkim naglaskom. Pa su je prenijeli svi portali. Druge reakcije ionako nisu ni imali.
Ludilo se nastavilo i popodne i na Pujankama i po cijelom gradu. Urlanje, lupanje, kletve, baklje, tučnjave…Ljuti jer je nadraži klub opet izgubio. A kad si ljut imaš pravo razbijat. Pa na svome si!
Samo nas je policija pokušavala zaštititi od nereda, 21 je ozlijeđen. A sad će se sigurno duboko analizirati jesu li u nekom trenutku prekoračili ovlasti prema nekom milom djetetu koje ih je gađalo kamenjem.
Jer, to je naša mladost. Nisu to tamo neki pijani turisti ili strani radnici. To su naši vlastiti krkani. Di ćeš na svoje, pa još u kampanji.
Što se mene tiče, vidim tu šutnju kao konačno priznanje tko je godinama stvarni vladar u ovome gradu i kad bi ikako moglo, želim da svi kandidati izgube izbore.
A da mi bude lakše, ja ću kao i onaj moj susjed s početka priče vjerovati da se u subotu ujutro u mome kvartu snimao film.
I ne bi vas više zadržavala, samo bih još zamolila gospođu gradonačelnikovicu da mi prije idućeg derbija posudi onu pancirku i šljem ako budem morala izać u spizu.
