ŠUTA
Postoji li nešto što je splitski gradonačelnik Tomislav Šuta mogao naučiti u posljednjih sedam dana. Postoji. A to je da se drži svog posla, najvažnijeg na svijetu, a to je biti gradonačelnik Splita, i da se ne miješa u stvari kojima, barem za sada, nije dorastao. Njegov nedavni izlet u nacionalnu politiku završio je debaklom.
Kada je objavljena lažna vijest o tobožnjem napadu nekakvog Afganistanca na časnu sestru u Zagrebu uz povike Allahu ekber (a na koju su nasjeli mnogi, pa čak i Vlada, koja je odmah ponudila čak i psihološku pomoć navodno napadnutoj ženi…), u vlak ludila ubacio se i splitski gradonačelnik, kojemu se to činilo zgodnim povodom za napad na kolegu, doduše iz druge stranke, Tomislava Tomaševića, zagrebačkoga gradonačelnika. Šuta je tada napisao na Facebooku: “Jučer je u tišini prošla vijest o napadu na časnu sestru koja je izbodena u Zagrebu. Žalosno je da je izostala reakcija Grada Zagreba, udruga za zaštitu ženskih prava i ostalih aktivista. Ne želim stvarati razdor, ali činjenica je da je Hrvatska katolička zemlja, i bez obzira je li na vlasti katolik ili ateist, red je i ljudska veličina stati uz čovjeka u potrebi te pokazati solidarnost i empatiju. Stoga, kao gradonačelnik Splita i predstavnik svih Splićanki i Splićana, izražavam joj podršku te joj od srca želim što brži oporavak.”
I tako se pridružio mahnitanju uobičajenom u kanalizacijskim sustavima tzv. društvenih mreža. A on je, kao i ostali političari, morao biti posljednji koji će se nabaciti kerozinom na pripaljenu vatru, on je morao biti najstrpljiviji i najrazumniji. Ovako je dospio na razinu – Bujanca. A sve zato da bi se istresao na mrskog mu Tomaševića. Istina je, poslije se Šuta ispričao (dobro je što je priznao pogrešku) i napisao: “Komentirajući vijest o napadu na časnu sestru, koju su prošlog tjedna objavili brojni hrvatski mediji, reagirao sam kao i mnogi drugi. Sada, kada je policija rasvijetlila okolnosti događaja i utvrdila da do napada nije došlo, žao mi je što sam, u dobroj namjeri, nehotice prozvao druge zbog izostanka reakcije. Časnoj sestri želim mir i što brži oporavak.”
Još jednom – gradonačelniče, držite se svog posla, radite ga u tišini i dobro, vi niste kao “mnogi drugi”, mnogi drugi imaju tipkovnicu po kojoj tresu svoje frustracije i mržnju, radite kao vaši zamjenici, nigdje ih nema, a posao ide. A kanalizaciju ostavite – kanalizaciji. Neka smrdi i dalje.
DOM
Dva su mjeseca prošla od sjednice Gradskog vijeća na kojoj su sve ruke bile u zraku da hotel u Duilovu postane umirovljenički dom. Još čekamo. Još nema Plenkovićeva potpisa na darovnicu. A sjednica Gradskog vijeća na kojoj će se odlučivati o proračunu, za koji vladajućima treba glas Davora Matijevića, samo što nije.
Ako se to doista dogodi da Duilovo pripadne našim seniorima, zaslužili su Matijević i Ante Zoričić, koji su gurali ovu temu, barem neku spomen-ploču na Duilovu. Naravno, neće je dobiti. Ljudi su nezahvalna vrsta, a Splićani pogoto. Potvrđuje to i činjenica da Zoričić, po svemu najuspješniji splitski političar posljednja tri desetljeća, po onome što je ostvario i progurao, nije uspio ući u Gradsko vijeće, ali jest…
FRANKO KELAM
Da, Franko Kelam je ušao u Gradsko vijeće. I poželio biti novi Car Dioklecijan, odlučivati o svemu u gradu. Pa je odbijen. Naravno. Pa ga je Nikola Grmoja nagradio i postavio za svog zamjenika u Mostu. Jer je, tako je to objasnio, Kelam pokazao da ga se ne može kupiti. Kao što je to od prvog dana dokazao i Most. I dva puta doveo HDZ na vlast. Mostu je budućnost s Kelamom kao zamjenikom sasvim sigurno – obećavajuća.
CENTAR
Već je prošlo pola godine otkako je Ivica Puljak ustvrdio da se povlači iz politike i posvećuje se česticama. Pa svako malo nešto objavi na temu politike, jer se i ona sastoji od – čestica. Centar još nije odredio njegova nasljednika. Najbolje da zaključe: i nakon Puljka – Puljak.
