Zamislite da je danas ponedjeljak. Ponedjeljak, 8:15 ujutro. Ulazite u ured, a šefica vas poziva da kratko svratite u njenu kancelariju. Kaže vam da zatvorite vrata za sobom. Stavi pred vas papire na stol.
Tema razgovora nije posao, nisu ni radni zadaci, nije ni učinak. Papiri na stolu nisu papiri za otkaz, nisu ni neobavljeni zadaci, nije ni aneks ugovora za povećanje plaće. Papiri na stolu su vaš dug. Ne dug prema poslodavcu. Ne dug nastao na radnom mjestu. Nego dug prema banci i agenciji za naplatu potraživanja.
Tema je vaše privatno financijsko stanje koje je bez vašeg pristanka, bez vašeg glasa i bez vaše kontrole postalo dio poslovne hijerarhije. Ali ono više nije privatno i nije više samo vaše.
Upravo to dogodilo se našoj sugovornici, Antoneli B., zaposlenici čij…
