Navlači se geotekstil i zemljani sloj na najveće i najznačajnije arheološko nalazište u užem splitskom centru – Ad basilicas pictas na Manušu, ispod Ulice Domovinskog rata, koje je u zadnjoj kampanji bilo otvoreno punih dvjesto metara u dužinu i šest u širinu zbog izmjene asfalta prometnih traka.
Ovaj se lokalitet istražuje od sredine pedesetih godina prošlog stoljeća, a intenzivnije od 1997. i usprkos mnoštvu nalaza još uvijek su najvažnija pitanja otvorena: koja je bila namjena golemog objekta kvadratnog tlocrta iz Dioklecijanova vremena, čiji su se vanjski zidovi protezali ravno 71 metar, zbog čega je ta zgrada prošla preko Dioklecijanova akvedukta, za što su ove zidine korištene kasnije, a osim dokumentiranih kršćanskih bazilika iz petog i šestog stoljeća, sve ostalo još uvijek je tajna za arheologe.
Voditelj arheoloških istraživanja Nebojša Cingeli kaže nam kako je objekt možda i veći nego što se pretpostavljalo, a stručnjake je najviše zbunio nalazak kuća iz srednjeg vijeka, eventualno nekog malog naselja koje se protezalo uz ulicu koja je također pronađena u smjeru istok-zapad.
– Na sjevernoj strani našli smo temelje vanjskog zida objekta i dva prstena radijalnih zidova. Još prije mjesec dana otkopali smo šest grobova sa skeletima, od kojih smo očistili tri, pripadali su muškarcu, ženi i djetetu i u njima pronašli novčiće s kraja četvrtog stoljeća, a na lokalitetu smo izvadili i komad kamena porfira teškog sedam kilograma koji je bio osobito cijenjen i najčešće je pripadao carskoj obitelji.
Utvrdili smo i smjer Dioklecijanova te austrijskog vodovoda – veli arheolog Cingeli, koji smatra da su nakon rušenja objekta u petom stoljeću istim materijalom građene bazilike i stambene kuće, a potom u srednjem vijeku nastaje još kuća, pa čak i groblje.
– Ovo je peta arheološka kampanja na ovom mjestu i svaki put uz više saznanja otvara se još više pitanja. Za neke konačne zamisli o namjeni prvotnog objekta i svega onog što se zbivalo kasnije nedostaje nam još puno elemenata – kaže Cingeli.
