Nakon službenog dijela i postavljanja vijenaca, na središnjem kninskom trgu su počast hrvatskim braniteljima nastavili odavati i njihovi suborci iz raznih postrojbi i civilnih udruga.
Među njima vijenac i svijeće su zapalili izaslanici Udruge hrvatskih branitelja pravoslavne vjere iz Karlovca, te pravoslavni đakon.
– Kao dijete “Oluje”, prvi put sam ovdje u Kninu. Povratnik sam u domovinu, a rodom sam iz Like.
Zazvao bih vječni spomen i carstvo nebesko svim hrvatskim braniteljima koji su stradali za slobodu domovine, kao i vječni spomen i carstvo nebesko svim civilnim žrtvama, srpskim i hrvatskim, tijekom bratoubilačkog rata 1991.- 1995. godine.
Prvi sam koji je ovdje ispred Srpske pravoslavne crkve. Nemam blagoslov da u ime Crkve predstavljam, ali dolazim u svoje ime i jesam dio Srpske pravoslavne crkve – kazuje nam đakon Ilija Čalina, rodom iz Like, koji sada živi u Zagrebu.
– Emotivno je ovo sve za mene. U vrijeme “Oluje” bio sam dijete, rođen sam 1985. godine u Ogulinu, a živio sam u Lici. Poštujem domovinu i moramo pružiti ruku.
Moramo poštovati branitelje i to je to! Da se više nikad ne ponovi. Živjela Hrvatska! – istaknuo je đakon Ilija, a onda se čulo s nedalekog željezničkog kolodvora:
– Vlak kasni 20 minuta!
Svoj dolazak pojasnio je i Ivica Jonjić iz Karlovca, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja pravoslavne vjere:
– Bio sam dragovoljac sa 460 dana u borbenom sektoru. Znate li da je 12.500 pravoslavaca branilo Hrvatsku?
Dio kao Srbi, uz druge narodnosti pravoslavne vjere. Svi smo se u rovovima borili zajedno. Bilo je i Srba koji su došli u Hrvatsku se boriti, posebno na karlovačkom bojištu, na Turnju.
Pokušavamo ne zaboraviti tu malu grupu ljudi pravoslavaca koji su se borili za ovu državu i dali život! To je naša poruka – ne zaboraviti ni njih! Trebamo pružiti ruku!
Svatko tko Hrvatsku osjeća kao svoju domovinu mi mu pružamo ruku. Mi smo Hrvati.
