Cesta prema Sinju ujutro je bila prohodna. Bljuzgava, doduše, ali spremna za snijeg koji je već dobrano dao naslutiti da će ovaj dan biti drukčiji. Vožnja se odvijala mirno i prilagođeno zimskim uvjetima, a svi koje smo susreli na putu prema Cetinskoj krajini, imali su i propisnu zimsku opremu – opreza nije nedostajalo.
U Sinj smo stigli oko 10.30 sati, u trenutku kad je snijeg još uvijek lagano i tiho padao. Meke pahulje spuštale su se na krovove, ulice i trgove, ali bez one oštre hladnoće kakvu snijeg često nosi sa sobom. Naprotiv, bilo je iznenađujuće toplo i ugodno, taman za šetnju gradom koji je toga jutra djelovao smirenije nego inače.
Na ulicama nije bilo mnogo ljudi. Tek pokoja domaćica krenula je u jutarnju spizu, djeca su iskoristila rijetku priliku da naprave snješka ili se, s ono malo snijega koji se uhvatio, barem kratko izgrudaju. Nekolicina Sinjana, vjerni svojim navikama, odlučila je ne preskakati jutarnju rutinu – kava ili čaj popijeni su u obližnjim kafićima, uz pogled na snijeg koji je polako bijelio grad.
– Nije nas iznenadilo, najavljivali su ga. Lipo je za promjenu, malo snijega dobro dođe, ali ne previše, rekli su nam prolaznici koje smo zatekli u šetnji, dodajući kako im ovakav ugođaj ne smeta, dapače.
Na Pijaci je već po dolasku bilo vidljivo da su službe odradile velik dio posla. Trg je bio napola očišćen, a vrijedni djelatnici i dalje su marljivo radili – lopate u rukama, korak po korak, dok nije prošla i ralica, ostavljajući za sobom koliko-toliko prohodan prostor.
Mještani su se kretali oprezno, sitnim i sigurnim koracima, tapkajući po skliskoj, mjestimice zaleđenoj podlozi. Adekvatna zimska obuća nije se često viđala, no to u ovim krajevima nikome nije za zamjeriti – snijeg u Sinju ipak nije česta pojava.
– Ne volin ga baš, nemam ni prave čizme – kazala nam je prolaznica kroz smijeh, priznajući da se, kako kaže, “sama sebi smije”, ali i dodajući da je snijeg ipak lipo vidit, barem na kratko.
Bilo je i onih kojima snježna idila nije popravila raspoloženje.
– Ja ga ne volin i gotovo. Neka njega negdi drugdi – kratko je i jasno poručio jedan Sinjanin, nastavljajući svojim putem bez previše zadržavanja.
Unatoč podijeljenim dojmovima, atmosfera u gradu bila je zimski idilična.
Još uvijek postavljeni blagdanski ukrasi podsjećali su na nedavno završene blagdane, stvarajući laganu nostalgiju i onaj topli osjećaj oko srca koji se zadrži i nakon što se lampice ugase. Snijeg, tišina i usporeni ritam dana izmamili su osmijeh na licima ono malo prolaznika i dali Sinju prizor nalik razglednici, rijedak, ali drag.
