Izgleda da splitsko groblje Lovrinac nije predviđeno samo za vječni počinak, koji, prije ili kasnije, čeka sve nas. Prema fotografijama koje nam je ustupio jedan naš čitatelj, Lovrinac je očigledno predviđen i za “pižolot” ili za “ubit oko” – lisicama.
Naš je sugrađanin nedavno obišao obiteljsku grobnicu kako bi preminulim članovima svoje obitelji stavio cvijeće i odao im dužnu počast. No u jednom je trenutku u daljini, na novom dijelu groblja koje je još u izgradnji (strana prema Kili), primijetio mladu lisicu koja se odmarala u nedovršenoj zidnoj grobnici, a onda je ugledao i drugu.
– Ma nisam se prepao, ali nije bilo baš ugodno vidjeti ih. Kad vidite divlju beštiju, odmah pomislite na bjesnoću, a kad vidite dvije mlade lisice, morate biti svjesni i da im je majka negdje u blizini. Nisu bile agresivne, samo su me gledale, a ja sam gledao njih i fotografirao ih.
Jedna se odmarala u hladovini zidne grobnice jer je dan bio podosta vruć, dok je druga skakutala uokolo. I nije problem to njezino skakutanje, problem bi bio da na groblju u kasnijim popodnevnim ili predvečernjim satima na lisicu naiđe neka starija osoba ili dijete koje je na groblje došlo s roditeljima. Kako bi onda lija reagirala? – pita se naš sugrađanin koji je imao bliski susret s lisicama.
Zbog ovih zaista neuobičajenih fotografija nazvali smo i Petra Bilobrka, dugogodišnjega direktora gradske tvrtke “Lovrinac”.
– Znamo mi za lisice, one se povremeno pojave na groblju. Ljudi moraju znati da je na Lovrincu šuma, priroda, da se nalazimo na kraju grada i da njihova pojava na groblju i nije tako rijetka.
Ja sam direktor u “Lovrincu” već 10-ak godina i one su se i prije pojavljivale, viđene su, ali nitko nikada nije imao neugodnosti s njima. Nitko nije prijavio da ga je lisica napala ili bila agresivna prema njemu. Očito su se naviknule na ljude, odnosno “udomaćile” su se. Imamo mi na groblju i kuna, vjeverica, zečeva… Ovo je otvoreni prostor, pun zelenila, pa životinje dođu i tu nađu svoje stanište – rekao je Petar Bilobrk.
