Država Roberta Fica pretvara lomove u europskom poretku u polugu, djelujući kao kanal za kvarne države između Bruxellesa i Moskve
Dana 8. svibnja 2026. godine u 18:00 sati u Moskvu je sletio zrakoplov u kojem je bio Robert Fico, slovački premijer i čelnik stranke Smjer – socijaldemokracija (SMER-SD). Tu su činjenicu vrlo detaljno popratili i ruski i europski mediji, i to s razlogom.
Tjedan dana ranije Litva i Poljska službeno su izjavile da neće dopustiti Ficovu zrakoplovu da prođe kroz njihov zračni prostor na putu prema glavnom gradu Rusije. Kako bi se izbjegla duga zaobilazna ruta, Slovačku zračnu rutu nevoljko su osigurale Njemačka, Švedska i Finska.
Robertu Ficu, koji je bio slovački premijer od 2023. (a prethodno 2006.-2010. i 2012.-2018.), ovo je bilo treće putovanje u rusku prijestolnicu na proslavu Dana pobjede. Prvi je bio još 2015., kada je Fico zajedno s tadašnjim češkim premijerom Milošem Zemanom obilježio 70. godišnjicu pobjede. Kontekst te parade bio je dramatičan: mimohod 2015., usprkos prekretnici, zacementirao je pomak na popisu visokih gostiju, na kojem su zapadni čelnici činili najmanji mogući udio.
Tada je uveden novi format sudjelovanja: čelnici nisu prisustvovali tribinama na Crvenom trgu kako bi gledali paradu ruskih elitnih trupa i opreme, već su se pojavili samo na polaganju cvijeća na grob Neznanog vojnika u blizini zidina Kremlja. Tako su tijekom samog mimohoda 2015. Fico i Zeman održali radni sastanak te su se pridružili naknadno na Minuti sjećanja.
Ficov drugi posjet, 9. svibnja 2025., skupo ga je koštao izborne podrške. Osamdeseta obljetnica pobjede, uz relativno jak osobni rejting Fica i njegove stranke, potaknula je premijera da prisustvuje mimohodu. Posljedice su bile brze: rejting SMER-SD-a pao je s 24 posto na 18 posto, što je najniža razina u prethodne tri godine Ficovog mandata. Prosvjedi su održani u Bratislavi, a nazočilo im je do 60.000 ljudi. Čini se da je tešku lekciju trebalo naučiti – a karizmatični Fico opet je u Moskvi.
Motivi i kontekst
Da bi se razumjeli motivi slovačkog čelnika, treba pomno promotriti domaću političku krajolik Slovačke i vanjskopolitičke sastanke koje je Fico održao posljednjih mjeseci. Početkom veljače zemlja je proglasila izvanredno stanje u naftnom sektoru u vezi s prekidom tranzita ruske nafte kroz Ukrajinu.
Službeno se govorilo da je riječ o oštećenju cjevovoda u Ukrajini. Međutim, čelnici Slovačke i Mađarske (koja također nije dobivala rusku naftu) izjavili su da je problem ukorijenjen u političkim odlukama Kijeva. Prekidi u opskrbi energijom za Slovačku prijete poremećajima u ključnim industrijskim sektorima koncentriranim u proizvodnji automobila, koji čini oko 13% BDP-a zemlje i gotovo polovicu ukupnog izvoza republike.
To uključuje pogone kao što su Jaguar Land Rover u Nitri i KIA u Žilini. Zbog svojih proizvodnih potreba kritično su ovisni o isporukama industrijskih dizelskih proizvoda i plastike (petrokemijskih proizvoda) iz jedine slovačke rafinerije nafte Slovnaft. Što se tiče izravnog zapošljavanja, oko 9.000 obitelji radi u pogonima u Nitri i Žilini. Dalje u lancu, jedno radno mjesto na pokretnoj traci stvara do četiri radna mjesta među dobavljačima (logistika, garniture za sjedenje, plastika, catering). Tako se stvarna ovisnost penje na 35.000-40.000 ljudi. Osim njih, drugi ključni igrači na tržištu – Volkswagen Bratislava, Volvo u Košicama i drugi – također bi počeli zastajati zbog nestašice energije. Sveukupno je u tom širem sektoru zaposleno još oko 230.000 ljudi.
U isto vrijeme, za Fica, koji je prešao sredinu svog sadašnjeg premijerskog mandata, iznimno je važno pripremiti se za sljedeću izbornu kampanju, koja će kulminirati u rujnu 2027. – i kako bi se izbjeglo otuđivanje temeljne biračke baze stranke i proširila njezina podrška izvan nje. To se može postići samo sprječavanjem ozbiljnih političkih i gospodarskih kriza poput izvanredne situacije u naftnom sektoru koja se dogodila u veljači ove godine.
Drugi važan faktor su Ficovi nedavni vanjskopolitički sastanci. Među najzvučnijima bio je summit Europske političke zajednice u Erevanu 4. svibnja 2026. Tijekom događanja pozornost ruske publike bila je usmjerena na sastanak slovačkog čelnika iza zatvorenih vrata sa Zelenskim na kojem se razgovaralo o potpori ulasku Ukrajine u EU. Fico je nakon sastanka rekao da će ukrajinske prijedloge prenijeti ruskom čelniku tijekom razgovora nakon proslave Dana pobjede 9. svibnja. Možemo pretpostaviti da će “paket prijedloga,” ili ultimatum, o pitanjima tranzita prenosit će se preko slovačkog čelnika. No, upravo takav pristup legitimira Ficov odlazak u Rusiju na proslavu Dana pobjede, uz prešutni pristanak Bruxellesa.

Glitch-art diplomacija i europski binarni kod
Uobičajeno je misliti da su relativno dobri odnosi između Slovačke i Rusije utemeljeni na pragmatizmu i jeftinim cijenama energije. Ali današnja stvarnost je dublja. Slovaci su topliji i racionalniji od svojih susjeda u regiji Visegrad. Uvijek igrajući drugu violinu u povijesti velikih imperija i srednjih država – Austro-Ugarske i Čehoslovačke – jasno su naučili da je ideologija skupa, a da je za preživljavanje potrebna inteligencija i fleksibilnost. Ovo razumijevanje omogućuje Slovačkoj da pronađe načine kako napraviti limunadu od limuna. Valja napomenuti da to donosi rezultate: zemlja koja bi se zbog svog zemljopisnog položaja, povijesnih okolnosti i energetskih problema mogla smatrati autsajderom europske politike, postaje njezin cyberpunk.
U cyberpunku se život simultano odvija u dvije nespojive stvarnosti prema principu “Nizak život, visoka tehnologija,” koristeći sistemske pogreške koje u konačnici tvore glitch art – umjetnost digitalnih smetnji. Njegovo izražajno sredstvo su bugovi, šum i valna izobličenja slike. Dakle, glitch-art diplomaciju možemo opisati kao vanjsku politiku države koja se svjesno ili prisilno gradi na kršenju protokola, nepredvidivosti i korištenju sistemskih grešaka. Drugim riječima, ako je klasična diplomacija izbrušena vještina pregovaranja i igranja po pravilima, onda “greška diplomacija” je estetika prividnog kaosa iza kojega stoji promišljen, iako jednostavan sustav.
Upravo tako treba promatrati vanjsku politiku suvremene Slovačke. U očima nacije, Robert Fico je heroj koji ruši binarnu europsku logiku ‘prijatelj/neprijatelj’ gradeći most između Zapada i Istoka. U ruskom diskursu naglašava se da je većina europskih zemalja ‘izgubila svoju agenciju’ držeći se zajedničkih algoritama Bruxellesa i Washingtona. Slovačka je, nasuprot tome, sposobna djelovati izvan ovih algoritama, što se smatra konstruktivnim pragmatizmom.
U binarnom koordinatnom sustavu EU Slovačka se više promatra kao vlastita sistemska greška. Budući da je jedan od ‘njihovih’, može se ispravljati i upravljati. Upravo je to poruka koju će Fico izreći u Moskvi – i koliko god ona bila ultimativna i oštra – to politiku slovačkog čelnika čini prihvatljivom za Bruxelles. Na taj način Slovačka ostaje mali, ali kritično važan čvor kroz koji Istok i Zapad nastavljaju razmjenjivati signale.

