Neovisna međunarodna istražna misija Ujedinjenih naroda objavila je u četvrtak izvješće u kojem navodi da postoje opravdani razlozi za sumnju da su Oružane snage SAD-a počinile ratne zločine tijekom dvaju raketnih napada na iranske civile. Prema nalazima istražitelja, civili u Iranu našli su se usred unakrsne vatre – između brutalne sistemske represije vlastitog režima i smrtonosnih vojnih udara pod vodstvom SAD-a i Izraela.
Analizirajući najsmrtonosnije incidente od početka sukoba 28. veljače, stručnjaci UN-a istaknuli su udar projektilima Tomahawk na osnovnu školu Shajareh Tayyebeh u gradu Minabu. U tom je napadu poginulo najmanje 156 osoba, među kojima čak 120 djece. Iako se škola nalazila u blizini pomorskog kompleksa Revolucionarne garde koji je bio meta, radilo se o jasno prepoznatljivom civilnom objektu. Na temelju dvostrukog pogotka i činjenice da jedino SAD u sukobu koristi rakete Tomahawk, zaključuje se kako je škola bila izravna meta udara, a ne kolateralna žrtva.
Jednako razoran bio je i drugi napad izveden istog dana na sportski kompleks i stambenu četvrt u Lamerdu. Pri tome su upotrijebljene precizne rakete PrSM s volframovim kuglicama, pri čemu je život izgubilo najmanje 21 civil, uključujući sedmero djece. Iako Washington osporava optužbe i tvrdi da istražuje okolnosti napada u Minabu, stručnjaci Vijeća za ljudska prava naglašavaju kako neselektivno gađanje civilne infrastrukture ima sva obilježja ratnog zločina.
Iranian media now report 40 killed and 48 students injured following the strike on a girls’ elementary school in Minab, as rescue and recovery efforts continue. https://t.co/kCR6Gagvip pic.twitter.com/faBFkgFn3D
— Ali Hashem علي هاشم (@Alihashem) February 28, 2026
Brutalna represija Teherana nad prosvjednicima
U drugom dijelu opsežnog izvješća, misija UN-a detaljno opisuje masovne zločine koje su iranske vlasti počinile nad vlastitim stanovništvom. Reakcija režima na val narodnih prosvjeda iz prosinca 2025. i siječnja 2026. godine ocjenjuje se kao eskalacija nasilja bez presedana u svih 31 provinciji. Snage sigurnosti sustavno su koristile smrtonosnu silu, a pucači s krovova namjerno su ciljali prosvjednike jurišnim oružjem i sačmaricama, uzrokujući masovnu smrt i trajne tjelesne ozljede, poput sljepoće.
Kako bi spriječile pružanje pomoći, iranske vlasti upadale su u zdravstvene ustanove, zlostavljale i privodile ranjenike te zastrašivale medicinsko osoblje. Deseci tisuća prosvjednika završili su u samicama i podvrgnuti su mučenju bez prava na pravno zastupanje. Represivni aparat dodatno je pojačao primjenu smrtne kazne, pa je tako najmanje 29 muškaraca pogubljeno po hitnom postupku nakon montiranih procesa.
Dok službeni Teheran priznaje oko 3.000 poginulih – uglavnom ih opisujući kao pripadnike snaga sigurnosti ili žrtve “terorista” – neovisne organizacije za ljudska prava poput mreže Hrana navode da je stvarni broj žrtava već prešao 7.000. UN-ovi stručnjaci zaključuju kako masovna ubojstva, proizvoljna uhićenja i mučenja od strane iranskog režima predstavljaju sustavan napad na civilno stanovništvo i pravno se kvalificiraju kao zločini protiv čovječnosti.
