Ovogodišnje izdanje manifestacije „Dani u vali 2026: Festival mora i mornara“ doživjelo je svoj vrhunac na najljepši mogući način. Nakon čarobnog svjetlećeg spektakla na morskoj pučini, fešta se preselila na Trg Tvrdalj, gdje je uslijedio cjelovečernji koncert Petra Graše pred ispunjenim trgom ispred dvorca Petra Hektorovića.
Atmosfera na otoku Hvaru bila je na samom usijanju – doimalo se kao da je cijeli otok pristigao u Stari Grad. Najvatreniji obožavatelji u prvim redovima od prve do zadnje minute držali su ritam s popularnim splitskim glazbenikom, a kulminacija večeri dogodila se uz bezvremenski hit „Ako te pitaju“.
Trg su obasjale bengalke, uslijedio je neopisiv „šušur“, dok je ekipa iz Hrvatske ratne mornarice (HRM) glasnim pjevanjem i energijom bila među najzapaženijima u publici.
Odmah po silasku s velike pozornice, još pod dojmom i vruć od nastupa, Petar Grašo podijelio je svoje dojmove i otvorio dušu o povezanosti s Hvarom, formi, bendu, novoj glazbi, ali i obitelji.
Posebna emotivna veza sa Starim Gradom
Na pitanje kako se osjeća nakon dvosatnog energetskog pražnjenja na sceni, Grašo nije skrivao zadovoljstvo:
„Uvijek se nakon ovakvih koncerata čovjek osjeća fizički prazno jer performans i ritam traju dva sata, daješ sve iz sebe. S druge strane, sretan si jer je to još jedna lijepa noć u tvom životu, pogotovo u Starom Gradu koji me vezuje za puno krasnih momenata. Moj životni prijatelj ovdje ima kuću i od samog djetinjstva smo dolazili vikendima. Majka bi me pustila, a on i ja bismo jurcali biciklima po ovim kalama. Godinama sam tu ljetovao. Hvar je otok koji mi je dan da u njemu uživam, a usto je i moja žena polu-Hvaranka – njezin djed je Hvaranin iz Svirča. Stari Grad je posebno mjesto koje me uvijek razgali.“
O formi, „grašinskom popu“ i vjernoj ekipi
Mnogi su primijetili kako je pjevač na pozornici djelovao izuzetno fit i pun energije.
„Nikad nisam bio u nekoj izrazito lošoj formi, ali čovjek se opusti pa dođe koja kila. Ako to prepustiš slučaju, dođe ih još i više se ne vratiš. Volim biti fit, pa sam malo promijenio prehranu i treninge, ali i dalje uživam u životu“, kroz smijeh objašnjava Grašo.
Za besprijekoran zvuk na koncertu zaslužan je njegov uigrani bend s kojim dijeli pozornicu desetljećima:
„To je moj standardni bend, sjajni muzičari koji putuju sa mnom godinama. Moj gitarist Mario je sa mnom 29 godina – za godinu dana slavit ćemo tri desetljeća! Bubnjar je tu 17 godina, basist 12. Mnogi od njih su profesori glazbe, mi smo jedna putujuća obitelj. Zajedno s tehničkom ekipom, toncima i ‘lightmanima’, to je desetak ljudi uz koje se na sceni osjećam fantastično i komotno.“
Nakon više od 30 godina bogate karijere i rasprodanih dvorana poput Lisinskog i velikih arena, Grašo najavljuje i novi materijal, ostajući vjeran svom prepoznatljivom izričaju:
„To će uvijek biti ‘grašinski pop’ jer je najveća stvar imati svoj zvuk. Naravno, unutar tog planeta treba mijenjati boje i pristupe, ali nikad ne otići od sebe. Bio bih smiješan sam sebi da sad krenem pjevati rock’n’roll, jazz ili operu. Ja sam pjevač pop glazbe. Često me zovu dalmatinskim pjevačem – ja jesam rođen i po genu Dalmatinac, ali moja glazba nosi talijanski i talijansko-britanski pop utjecaj. Novi materijal imat će moderniji pristup i zvuk, ali ostaje pitak i lijep pop.“
Pogled na trendove, hiperprodukciju i novu glazbu
Komentirajući nostalgiju prema 90-ima i današnju hiperprodukciju koja dominira među mlađim generacijama, pjevač je ponudio zanimljivu perspektivu:
„Moja nostalgija vezana je uz moje godine i mladost. Nisu 90-e možda bile najbolje za odrastanje zbog ratnih okolnosti, ali mi smo morali odživjeti svoj pubertet, nade i zaljubljivanja uz glazbu tog vremena. Danas vlada hiperprodukcija. Goran Bregović je jednom odlično rekao kad su ga pitali sviđaju li mu se novi trendovi: ‘Normalno da mi se ne sviđa, bilo bi grozno da mi se sviđa.’ Sasvim je prirodno da se starijim generacijama ne sviđa glazba mlađih – tako se ni moja glazba prije 30 godina nije dopadala onima prije mene. Ima sjajnih talenata i nevjerojatne djece, ali zbog hiperprodukcije ljudi brzo gube fokus i puno je površnosti.“
Osvrnuo se i na vječnu raspravu o smjeru u kojem ide glazbena scena:
„Mi nikad ne znamo što donosi vrijeme. Kad su se Beatlesi pojavili, bili su šok. Mame i tate su ih mrzili – četiri lika duge kose riču u odijelima. A onda su promijenili povijest. Tako će i neke mlađe generacije sigurno ostaviti trag za budućnost. Glazba ide dalje, mlađi rade svoje i sve se to zove život.“
„Nisam više glavni igrač u utakmici“
Za sam kraj razgovora Petar Grašo dotaknuo se najvažnije životne uloge – očinstva – te otkrio koliko ga je dolazak djece promijenio:
„Očinstvo je nešto što čovjeka oblikuje. Nije me promijenilo kao osobu, ali mi je promijenilo prioritete. Shvatiš da nisi najvažniji u životu, da nisi više glavni igrač na utakmici. Sada postoje dva mala igrača oko kojih se vrti kompletno prvenstvo tvoga života! I nije mi žao – to je apsolutno najljepša uloga na svijetu.“
Moja reakcija na članak je…
