Hrvatski virtuoz i izdanak poznate splitske glazbene i umjetničke obitelji Lesić, sin sestre pokojne glumačke legende Borisa Dvornika, Gordane Lesić, te po toj liniji i bratić pokojnog pjevača Dina Dvornika, pijanist Nikica Lesić, koji se ove godine vratio u domovinu nakon 20 godina života i rada u SAD-u, prije povratka proveo je više od mjesec dana u pritvoru u San Diegu. Onamo je dospio lanjskog listopada, nakon što ga je uhitila zloglasna imigracijska policija američkog predsjednika Donalda Trumpa, agencija ICE. Prema javno dostupnim podacima s američkih sudova, Lesić je uhićen u sklopu predmeta koji se u SAD-u već godinama vodi protiv njegove supruge Ane Pečaver Lesić, koja je u Hrvatskoj u odsutnosti osuđena zbog svoje uloge u ubojstvu bogatog poduzetnika u Crikvenici 1995. godine na 15 godina zatvora.
Lesić je iz Hrvatske otišao tvrdeći da je nezadovoljan načinom na koji naša zemlja tretira glazbenike i virtuoze poput njega, a dvadeset godina poslije, u razgovoru koji je objavljen potkraj veljače u Slobodnoj Dalmaciji, ustvrdio je da se vratio zato što želi prenijeti stečeno znanje mlađima. No njegov odlazak iz Hrvatske dogodio se samo nekoliko mjeseci prije nego što mu se u SAD-u pridružila supruga Ana Pečaver, dok se povratak poklapa s imigracijskim postupkom, jednomjesečnim boravkom u zloglasnom pritvorskom centru, te nedavnim konačnim izručenjem Ane Pečaver Lesić Hrvatskoj, gdje će odslužiti zatvorsku kaznu zbog slučaja brutalnog ubojstva iz koristoljublja.
Razgovarali smo s Lesićem nedugo nakon što je u Slobodnoj Dalmaciji objavljen njegov povratnički intervju, a nakon poduljeg razgovora koji je, uz njegov pristanak, tonski sniman, u kojem je govorio o svojim planovima o Hrvatskoj, suočili smo ga s dokumentacijom ICE-a. Od objave intervjua odustali smo zato što je kao uvjet postavio da se ne spominju ti, javnosti dostupni podaci američkog pravosuđa, pozivajući se na osjetljivo zdravstveno stanje članice obitelji, koje bi moglo biti pogoršano, tvrdio je, objavom informacija.
Nasilan upad
No konačno izručenje Ane Pečaver Lesić Hrvatskoj 24. rujna te cjelokupna dokumentacija američkih sudova daju uvid u Lesićevu ulogu u procesu u kojem naše pravosuđe desetljećima vodi bitku kako bi pravomoćno osuđena sudionica teškog zločina bila dovedena na odsluženje kazne. Lesić je, naime, svih ovih godina bio svojevrsni pokrovitelj i skrbnik svoje supruge pred američkim sudovima, svjestan kaznenog postupka koji se protiv nje vodio u Hrvatskoj. Nadalje, rekonstrukcijom događaja u proteklih dvadeset godina može se vidjeti kako je njegov dramatični odlazak preko oceana, navodno zbog loših uvjeta koje je imao kao glazbenik, zapravo bio pripremanje terena za dolazak supruge Ane, kako je postajalo sve jasnije da će višegodišnja sudska saga završiti osudom.
I dok je kazneni postupak protiv supruge možda bio stvarni motiv Lesićeva odlaska, za njegov povratak u Hrvatsku zaslužan je osobno američki predsjednik Donald Trump svojim potpisivanjem izvršne odredbe kojom je u drugom mandatu legalizirao masovno privođenje stranaca. Protiv Ane Pečaver Lesić u SAD-u se godinama vodio proces, neovisan o suđenju u Hrvatskoj, u kojem ju je Amerika pokušavala protjerati, a ona se protivila tražeći azil. Prema dokumentaciji, pijanist Nikica Lesić nije privođen ni pritvaran u tom procesu sve do kraja prošle godine. Na slobodu je pušten odlukom federalnog suda.
Svemu je prethodio dramatičan i nasilan upad američkih agenata u dom Lesića u San Diegu potkraj siječnja prošle godine. Prema pisanju tamošnjih medija, koji su slučaj pratili u sklopu 1500-postotnog porasta broja uhićenja imigranata uzrokovanog Trumpovom uredbom, upad agenata dogodio se pred Aninom majkom, koja je bila u posjetu kćeri i zetu.
GPS narukvica
Okolnosti tadašnjeg incidenta potvrdila je i američka odvjetnica Ane i Nikice Lesića, Cheri Attix, u dokumentu koji posjedujemo. Ona je u njihovo ime 15. listopada 2025. podnijela tužbu protiv ključnih ljudi američkog sigurnosnog aparata u to vrijeme: Christophera J. LaRosea, upravitelja Centra za pritvor Otay Mesa; Josepha Fredena, vršitelja dužnosti direktora terenskog ureda američke Službe za imigraciju i carine (ICE); Todda Lyonsa, vršitelja dužnosti direktora ICE-a; Kristi Noem, ministrice domovinske sigurnosti SAD-a, te Pamele Bondi, glavne državne odvjetnice SAD-a.
Odvjetnica u podnesku piše, citirajući medije, da je žena koja se zbog zaštite identiteta navodi samo kao Ana 30. siječnja 2025. pogledala kroz špijunku i na hodniku vidjela samo jednu ženu. Kad je otvorila, s obje su strane iskočili muškarci bez uniformi, ali sa značkama. Jedan joj je, kaže, rekao da s njezinom GPS narukvicom, koju kao mjeru opreza Ana Pečaver Lesić nosi već godinama, nešto nije u redu. Prema daljnjim navodima, uhvatio ju je za ruku objema rukama i počeo vući u hodnik. Ona je vrisnula. Njezina majka, koja je bila u posjetu iz Hrvatske, uhvatila ju je oko struka i uvukla natrag. Prema istom tekstu, obitelj je agentima pokazala lijekove koje Ana mora uzimati, a jedan je agent obećao da će nazvati poslije, što nije učinio. Voice of San Diego objavio je fotografije modrice na njezinoj ruci. ICE nije odgovorio na upit lista, no čini se da su agenti odustali od daljnje akcije. Ana je poslije, prema tekstu, tjedan dana ostala zatvorena u stanu i noću je uz vrata stavljala stolicu.
Prema dokumentaciji, Lesićeva supruga pije pet vrsta lijekova i dijagnosticiran joj je niz bolesti, koje se u pritvoru pogoršavaju, no za razliku od SAD-a, hrvatski zakoni i novinarska etika priječe nam objavljivanje detalja iz njezine medicinske dokumentacije, bez obzira na to što su oni javnosti dostupni na internetu.
Tužbeni zahtjev
Prema tužbi, Nikica je stajao pokraj supruge u trenutku upada ICE-a, a agentima je rekao da bi joj se, ako je odvedu, moglo pogoršati zdravstveno stanje. Ulazak službenika posebne policijske jedinice SAD-a u njegov dom te pokušaj privođenja supruge Ane nazvao je pokušajem otmice i napada.
Iz dokumentacije nije jasno kako su Lesići u tom incidentu izbjegli uhićenje, no nekoliko mjeseci poslije Ana Lesić dobila je poziv, a 6. listopada došla je u ured ICE-a u San Diegu na “razgovor o žalbi”. Splitski pijanist, koji nije dobio nikakav poziv ICE-a, došao je u ured samostalno, kao pratnja supruzi. Umjesto razgovora, Ana i Nikica uhićeni su te su prebačeni u Otay Mesu, zloglasni zatvorski kompleks u San Diegu koji je, prema opisima zatvorenika i aktivista, mjesto neljudskih uvjeta i zlostavljanja.
Odvjetnici i promatrači rada sudova i zatvora upozoravaju kako ICE u gradu odvodi u pritvor ljude bez kaznene prošlosti. Pritvorenici opisuju držanje u podrumu zgrade suda do četiri dana nakon dolaska, hladnoću, hranu koja nije do kraja pečena i nedostatak liječničke pomoći, no nijedna neovisna istraga dosad nije provjerila te navode. Devet dana nakon uhićenja, dakle tek 15. listopada 2025., američka odvjetnica Ane i Nikice Lesića podnijela je tužbeni zahtjev protiv ključnih ljudi zatvora, ICE-a te Trumpove vlasti, a sredinom studenoga pušteni su na slobodu.
Već u veljači 2026. Lesić daje intervju Slobodnoj Dalmaciji, samo tri mjeseca nakon što je pušten iz zatvora u SAD-u, no umjesto svega što mu se dogodilo, i što očito želi skriti od hrvatske javnosti, tvrdi da se vratio zato što je željan prenijeti znanje mladim glazbenicima. Što je za to vrijeme, od odlaska iz SAD-a, bilo s njegovom bolesnom suprugom Anom, nije jasno, osim da je i ona puštena na slobodu istodobno kad i Nikica Lesić.
Glavni organizator
Prema pisanju lokalnog riječkog portala Burin, nakon toliko godina odbijanja pristala je biti predana Hrvatskoj, i trideset godina duga saga okončana je prošlog mjeseca. Portal Burin otkrio je da je u rujnu, nakon 20 godina skrivanja od hrvatskog pravosuđa, Ana Pečaver Lesić izručena iz SAD-a. Podsjećaju da je u odsutnosti osuđena na 15 godina zatvora zbog sudjelovanja u naručenom ubojstvu bogatog poduzetnika Ljubomira Novaka 1995.
Prema javno dostupnim podacima i opsežnim izvještajima medija koji su pratili sve o slučaju, Ljubomir Novak, imućni povratnik iz Švedske, trčao je 27. prosinca 1995. sa suprugom Snježanom obalnom cestom između Crikvenice i Selca. Iz zasjede ga je sačmaricom ustrijelio plaćeni ubojica Damir Perasz. Policija je sedam godina tražila počinitelje, slijedeći trag da je riječ o naručenom ubojstvu. Tek 2002., preko ubačenog pouzdanika, razotkrila je mrežu od petero ljudi. Na prvome suđenju sud je osudio Snježanu Novak i Krešimira Luketića na 15 godina zatvora, a Perasza na 20. Prema Burinu, Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci tada nije podiglo optužnicu protiv Marija Pečavera i njegove kćeri Ane zbog nedostatka dokaza, a Ana je u policijskom zadržavanju provela samo jedan dan. Posljednjeg dana prvog suđenja Luketić je progovorio. Tvrdio je da ga je Ana, s kojom je, kako su pisali mediji, bio u vezi, najprije nagovarala da ubije Novaka, a kad je to odbio, tražila je da pronađe nekoga tko hoće. Marija Pečavera nazvao je glavnim organizatorom. Optužba je, kako piše Burin, motiv vidjela u tome što je Novak doznao da mu prijatelj Mario ima vezu s njegovom suprugom Snježanom, pa su se pribojavali osvete. Točna uloga Ane Pečaver Lesić u ubojstvu Ljubomira Novaka pravno je kvalificirana kao poticanje na ubojstvo iz koristoljublja.
Dvije faze
Prema sudski utvrđenim činjenicama i ključnom iskazu njezina tadašnjeg dečka Krešimira Luketića, njezina je uloga imala dvije ključne faze. Ana Pečaver najprije je izravno nagovarala svog tadašnjeg dečka Krešimira Luketića da ubije Ljubomira Novaka. Prema Luketićevu iskazu, ucijenila ga je riječima da u suprotnom njih dvoje više neće biti zajedno. Nakon što je Luketić odbio izvršiti likvidaciju, Ana je od njega tražila da pronađe nekoga tko je to spreman učiniti. Luketić je potom posredovao i u priču uključio Damira Perasza, koji je na kraju pristao i iz zasjede sačmaricom ubio Novaka za novčanu naknadu.
Iako Ana nije bila na mjestu zločina niti je povukla okidač, njezina je uloga bila ključna u operativnom pokretanju i organizaciji lanca ljudi koji su izvršili narudžbu njezina oca Marija Pečavera i žrtvine supruge Snježane Novak te ubili povratnika Ljubomira, smatraju hrvatski tužitelji i sud. Otac i kći tada su otišli iz Hrvatske. Sud ih je naknadno osudio u odsutnosti. Mario Pečaver živio je pod imenom Slavio Skočić, a 2023. uhitili su ga u zračnoj luci u Panami i izručili Hrvatskoj. Potom je zatražio novo suđenje, a Županijski sud u Rijeci u lipnju 2025. ponovno ga je osudio na 15 godina. Burin piše kako je tvrdio da su mu zločin podmetnuli “moćni ljudi”, ali sud za to nije našao potvrdu.
Anu je sud, prema istom izvoru, nepravomoćno osudio 2013., a Vrhovni sud potvrdio je presudu 2016. Presuda je pravomoćna kad se više ne može pobijati redovnom žalbom, i tada je kazna izvršna. Ana je u medijima godinama ponavljala da nije kriva. Nikica Lesić u međuvremenu je gradio karijeru koja nije imala veze s ovim zločinom. Da bi se razumjelo što je slijedilo, odnosno što je prethodilo Aninu izručenju i Nikičinu povratku, treba objasniti sustav američkih viza.
Prijeti progon
Prema tužbi, Nikica je u SAD stigao na vizu O-1, namijenjenu osobama s izvanrednim sposobnostima, među ostalim i umjetnicima, i to da bi predavao klavir. Došao je nekoliko mjeseci prije supruge. Ana je stigla 2004. na vizu B-2, turističku, koja omogućuje kratak boravak, ali ne i rad. Poslije je prešla na vizu O-2, vezanu uz boravak umjetnika s vizom O-1. Obje su vize privremene, pa se u Americi ostaje samo dok vrijedi dozvola ili dok traje postupak koji dopušta boravak.
Taj je postupak bio azil. Azil je zaštita koju država daje osobi koja tvrdi da joj u domovini prijeti progon. Ana je azil zatražila 6. srpnja 2009., a Nikica je u njezinu zahtjevu vođen kao prateća osoba. Prema tužbi, njezin slučaj prešao je na imigracijski sud, koji ga je 28. listopada 2011. administrativno zatvorio bez odluke. Hrvatska je pak u svibnju 2011. pokrenula postupak njezina izručenja u slučaju koji tada još nije bio pravomoćan, no 2013. je postao.
Osudu iz 2013. Anina američka obrana navodi kao dio “progona” na kojem Ana Pečaver Lesić temelji zahtjev za azil. U američkom postupku zato su se od početka sukobljavali Ana Pečaver Lesić, koja tvrdi da je meta hrvatske države, i država, koja tvrdi da je ona osuđena zbog ubojstva u pravičnom i zakonitom postupu.
Američki sustav ima više različitih tijela, pa ih valja razlikovati. Imigracijski sud, koji odlučuje o azilu i protjerivanju, dio je Ministarstva pravosuđa. ICE je služba Ministarstva domovinske sigurnosti koja uhićuje, pritvara i provodi protjerivanja. Odbor za imigracijske žalbe odlučuje o žalbama na odluke imigracijskih sudaca. Savezni sud, pred kojim je podnesena tužba, ne odlučuje o azilu, nego o tome je li pritvor zakonit. Slučaj je 24. svibnja 2018. ponovno otvoren, Ana je uhićena u svom domu, a vlast je tada navela osudu iz Hrvatske kao razlog.
Naložio protjerivanje
Imigracijski pritvor u kojem je tada završila nije kazneni, nego građanski, što znači da osoba ne izdržava kaznu, nego čeka odluku. Imigracijski sudac 5. lipnja 2018. odobrio je puštanje uz jamčevinu od 10.000 dolara. Ona je novac položila kao jamstvo da će se pojavljivati pred vlastima, a uz to je morala nositi GPS uređaj i redovito dolaziti na kontrole privatnom izvođaču ICE-a.
Američki sud 8. prosinca 2022. odbio je Anin zahtjev za azil i naložio njezino protjerivanje. Nije naložio protjerivanje njezina muža Nikice, nego je njemu odobrio dobrovoljni odlazak. To znači da smije sam, o svom trošku, napustiti zemlju u zadanom roku, a ako to ne učini, gubi jamčevinu i posljedice su teže. Oboje su 19. prosinca 2022. podnijeli žalbu Odboru za imigracijske žalbe. Prema tužbi, žalba zaustavlja izvršenje: Anin nalog nije konačan dok ga Odbor ne potvrdi, a Nikičin rok za odlazak ne teče.
Na toj je osnovi obitelj živjela oko sedam godina, a trideset godina nakon zločina u Hrvatskoj na njezina je vrata zakucala Trumpova imigracijska politika. Pravna saga u SAD-u je okončana, a Ana Lesić 24. rujna predana je u zatvor u Rijeci. Može se očekivati da će tražiti novo suđenje, no činjenica da su hrvatski sudovi njezinu ocu odobrili novo suđenje, a onda mu potvrdili zatvorsku kaznu, ne ohrabruje ju u tome.
Uloga Nikice Lesića ostaje nejasna jer iz njegova ponašanja proizlazi da je sve ovo vrijeme revno štitio svoju suprugu i bio uz nju u najtežim trenucima, te zbog nje proveo i više od mjesec dana u zloglasnom američkom pritvorskom centru, kao što je revno štitio i svoje ime u Hrvatskoj od povezivanja s ovim slučajem. Kako je u tome uspijevao, ostaje enigma, no sasvim je sigurno da informacije sa sudova bacaju sjenu na njegov odlazak iz Hrvatske, a posebno na povratak iz SAD-a te na istinitost tvrdnji da se vratio zato što želi mladim umjetnicima dati mentorstvo kakvo sam nije imao.
Suosnivač splitske Opere
U intervjuu iz 2004. Nikica Lesić rekao je da napušta Hrvatsku zato što od klasične glazbe ne može živjeti i da je godišnje imao samo tri do četiri koncerta. Bilo mu je tada trideset godina, bio je profesor klavira na lovranskoj Visokoj školi za glazbenu umjetnost “Ino Mirković”, a dvije godine prije nastupio je u Carnegie Hallu. Na Splitskom ljetu 2001. dobio je nagradu “Peristil”. S obitelji, suprugom Anom i sinom, odlazio je na sveučilište u američkom Daytonu. Suprugu je opisao kao osobu izvan glazbenog svijeta, zaposlenu u ljekarni. Skladatelj Vladimir Bodegrajac napisao je skladbu “Desert Flowers” kao vjenčani dar njemu i supruzi Ani, ženi za koju će se utvrditi da je 1995. bila dio brutalnog, krvavog zločina.
Otac Nikice Lesića, skladatelj i dirigent Vinko Lesić, bio je jedan od direktora i osnivača Splitskog festivala. Prema mrežnom leksikonu Festivala dalmatinskih klapa u Omišu, Vinko Lesić rodio se 1926. na Lastovu i bio je suosnivač splitske Opere i Splitskih ljetnih priredbi. Oženivši se sestrom glumačke legende Borisa Dvornika, ušao je u tu slavnu umjetničku obitelj, a Nikica mu nije jedini sin koji se proslavio kao glazbenik. Naime, drugi Vinkov sin, Enco Lesić, koji je preminuo 2023., također je slavan u svijetu glazbe, prije svega po svojim skladbama, ali i po tome što je bio dio slavnih Indexa u vrijeme njihove popularnosti. Njega smatraju jednim od najvažnijih glazbenika novoga vala, u njegovu su studiju svirali i članovi kultne grupe Ekatarina Velika (EKV), a autor je bezvremenskog hita „Sve ove godine dala bi za jednu noć“.
Savjeti odvjetnika zbog rupa u zakonu
Donald Trump 20. siječnja 2025. potpisao je izvršnu naredbu koja Ministarstvu domovinske sigurnosti nalaže da privođenje imigranata koji krše imigracijske zakone stavi na prvo mjesto, uključujući masovni pritvor. Administracija tvrdi da cilja na osobe s kaznenim dosjeom. Voice of San Diego navodi izvješća prema kojima otprilike polovica uhićenih nema nikakvu kaznenu prošlost. Nezavisne novinarske istrage tvrde da je Ana 2019. tražila uvid u spis na temelju američkog Zakona o slobodi informacija i da je po savjetu odvjetnika odustala od traženja američkog državljanstva kako hrvatski zahtjev za izručenje ne bi izašao na vidjelo u sigurnosnim provjerama. Isti izvor tvrdi da su je uhitili zbog isteka vize.
