Splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić krstio je Dominika, deveto dijete obitelji Ajduk, te Jonu, drugo dijete obitelji Vučić, na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja, 23. studenoga, u župi sv. Stjepana prvomučenika u Opuzenu. U koncelebraciji su bili mjesni župnik don Antonio Lovrić, don Nikola Juračić te nadbiskupov tajnik don Renato Pudar, a liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti župni zbor sv. Stjepana prvomučenika pod ravnanjem Marijane Franičević, javlja SMN.
Nadbiskup je u propovijedi govorio o tome kako se Isusov kraljevski naslov najviše čuo u času muke kada je visio na križu i to ponajprije kao izrugivanje, premda je natpis iznad njegove glave nesvjesno postao proročanska ispovijest vjere budućih učenika. Podsjetio je da je Isus još u navještenju najavljen kao kralj kojemu neće biti kraja te da su ga mudraci prepoznali kao novorođenog kralja. Nakon godina skrovitosti, kraljevsko dostojanstvo ponovno se javlja u susretu s Natanaelom koji ga ispovijeda riječima: „Rabi, ti si kralj Izraelov“. Nadbiskup je naglasio kako je Isus, unatoč čudesima i narodnoj želji da ga proglase kraljem, uvijek odbijao zemaljsku slavu jer njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. U ulasku u Jeruzalem narod mu kliče kao kralju, dok se u muci isti naziv upotrebljava za ruganje. Govoreći o križu, mons. Križić je istaknuo kako Isus u najtežim trenutcima ostaje potpuno sabran i slobodan od mržnje te da je to najteže kraljevanje koje čovjek može ostvariti. Prisjetio se Isusovih riječi učenicima prije muke: „Ali ja nisam sam, jer je Otac sa mnom“, kao i demonskih glasova koji mu se rugaju: „On se uzdao u Boga, neka ga sad oslobodi“. Nadbiskup je upozorio da takvi glasovi i danas pokušavaju uzdrmati vjeru ljudi koji trpe. Usprkos svemu, Isus ne posustaje u svojoj vjernosti poslanju. U času najveće tame Bog mu šalje riječ utjehe u glasu razbojnika koji ga brani i priznaje pravednikom na što Isus odgovara obećanjem: „Još danas bit ćeš sa mnom u raju“. Konačno, u njegovoj smrti objavljuje se istina o njemu jer rimski satnik ispovijeda: „Uistinu, ovaj čovjek bijaše Sin Božji“. Nadbiskup je dodao da Krist slavi tek nakon što je svoj život prikazao kao dar za druge, jer se istinska pobjeda postiže ljubavlju, služenjem i darivanjem života, piše SMN.
U nastavku je upozorio da mnogi i danas žele Krista koji čini čuda, ali se povlače kada govori o žrtvi i darivanju. Naglasio je da prava radost raste iz ljubavi koja se daruje te se prisjetio misli Dostojevskog: „Ljubi i tvoje će opsesije nestati“. Pojasnio je da samo djelima ljubavi nestaju nezadovoljstvo i besmisao. Zatim je govorio o otajstvu života, osobito povodom krštenja djece prisutnih obitelji, te poručio da je svako dijete znak da Bog nije odustao od čovjeka. Roditeljima je zahvalio što su rekli „da“ životu, istaknuvši da je obitelj Ajduk, koja krštava deveto dijete, „živa propovijed ljubavi i povjerenja“. Naglasio je vrijednost roditeljske žrtve i dodao da u Božjim očima nijedna neprospavana noć, briga ili suza nije izgubljena. Istaknuo je da roditelji možda ne mogu pružiti sve materijalno, ali da je najvažnije dati ljubav i zahvalnost za dar života te podsjetio da su „djeca najveći dar koji Bog može povjeriti čovjeku“. Zaključio je ohrabrenjem da se ne treba bojati života, jer je život Božji dar i „život daje, a ne oduzima“, donosi SMN.
Moja reakcija na članak je…
