Farmaceuti su u nedjelju preplivali, neki će reći i pregazili Rijeku. Činjenica je da tih 4:1 nitko nije očekivao ni predvidio, no kvalitetan rad novog trenera Silvija Čabraje stigao je na naplatu, i to s kamatama.
– Dobili smo Rijeku, zasluženo. Uspjeli smo se podići iako smo primili prvi pogodak, preokrenuli smo utakmicu. Sretan sam i ponosan na cijelu ekipu, jer kad jednu Rijeku dobiješ 4:1 nakon što si bio u minusu, to pokazuje ogroman karakter. To je strašno dobra i pozitivna stvar, trebamo nastaviti raditi ovako. Sada polako počinjemo vjerovati u to što radimo, samopouzdanje se podiže – rekao nam je Ilija Nestorovski.
Iskusni makedonski napadač zabio je dva gola, od kojih je prvi bio pravo malo remek-djelo. No, nije prvi put da Nestorovski zabija u tom stilu, iz prve i u suprotne rašlje.
– Pokušavam to dosta na utakmicama i na treninzima. Dosad mi je u Slavenu uspjelo četiri-pet puta, prije sam jedan takav gol zabio i u Palermu. Mitrović mi je lijepo asistirao, na treninzima to često vježbamo. Dosta naših igrača očekivalo je da ću zabiti jer znaju da to imam u sebi. Žao mi je što Marko Dabro nije zabio nakon lijepe akcije u kojoj smo sudjelovali Banovec, Mitar i ja, no lopta se odbila do mene…
To je taj golgeterski instinkt, naći se u pravo vrijeme na pravome mjestu?
– Da, imam tu glad, želim zabiti gol, stići do lopte brže od suparničkih stopera. Kad zabiješ gol, to je najbolja stvar na svijetu, osjećaj je nevjerojatan!
Nisu kod Nestorovskog u pitanju samo golovi. Jedan je od vođa momčadi, prepun je iskustva, prednjači u agresivnosti, a ima i autoritet kod sudaca.
– Jedan sam od najiskusnijih igrača, iza mene je lijepa karijera na visokoj razini. Sve to nadograđujem s trkom, trudom i borbenošću, suigrače me u tome prate. Jer, da ja samo pričam i ništa ne radim, ne bi to moglo proći. Ja sam prvi koji će krenuti u presing, uklizati, ‘potući‘ se… Kad vide da mogu ja s 36 godina, mogu i oni – ističe Nestorovski i kroz šalu dodaje:
– Ako ne budu trčali, imat će problema u svlačionici, ha ha!
U nedjelju nisu imali problema, već su i nagrađeni vašim spontanim plesom na stolu svlačionice koji je postao viralan na društvenim mrežama i portalima. Odakle inspiracija?
– To je došlo spontano. Momci su počeli vikati „Ilija on fire”, pa sam se popeo na stol da napravim atmosfericu. Bili smo tužni nakon što smo ispustili pobjedu protiv Rudeša, ali nagradilo nas je protiv Rijeke. A ples? Ništa posebno, tako s djecom doma plešem…
Kakav je uopće bio plan za Rijeku, što ste to promijenili u vašoj igri da ste ih tako razbili?
– Agresivnost, duel, presing, volja i želja za pobjedom, to je bio recept. Izašli smo visoko, nismo odustali ni nakon 0:1, išli smo prema naprijed, izjednačili na vrijeme u prvom poluvremenu, a onda još tri u nastavku. Kad ekipe krenu padati, mi se dižemo. Za nas je zapravo utakmica odmor, jer na treninzima više trčimo nego na utakmici. Naporno smo radili ova tri tjedna, možda je to presudilo da možemo sve to istrčati, izdržati presing, osvajati druge lopte, ostati lucidni u završnici nakon 50 metara sprinta. A vjerujte mi, izgledat ćemo još i bolje!
Otkrio je i dodatnu motivaciju koju je imala njegova momčad.
– Pomoćni trener Mateas Delić nam je prije utakmice rekao da nas je Rijeka dosta maltretirala u zadnje dvije godine, uzela nam Kup, izbacila nas u polufinalu, dobivala u ligi… Molio nas je da im vratimo i naplatimo sve to, tako da je to bila jedna mala odmazda za sve te ‘duševne boli‘.
Vi igrate kao mladić, zabijate kao 2016. godine kad ste bili najbolji strijelac lige u dresu zaprešićkog Intera. Koliko dodatno morate raditi da biste u ovim godinama bili u takvoj formi?
– Oduvijek sam radio na sebi, a posebno u posljednjih 10 godina otkako sam ušao u profesionalni sustav u kojem sam bio okružen igračima koji cijelo vrijeme paze na sebe. Puno toga ulažem, pazim na prehranu, dosta dobro treniram. Ostajem vježbati udarce nakon treninga, radim i dosta na prevenciji ozljeda. S obzirom na to da obitelj nije sa mnom u Koprivnici, imam dovoljno vremena posvetiti se svemu tome, a na stadionu provodim po sedam-osam sati.
Sedam golova zabili ste u prvih devet kola, koliko će ih biti do kraja sezone?
– Ne gledam to tako, nije mi to cilj, idem utakmicu po utakmicu. Planiram se brzo ostaviti nogometa pa mi je sada samo bitno da sam zdrav, a ne znam koliko ću još igrati, šest mjeseci ili godinu i pol. Ne ganjam nikakve individualne rekorde s 36 godina, nego razmišljam ekipno, da imamo dobru atmosferu. A kad igramo dobro i dobivamo utakmice, normalno da ću i ja zabijati, sve je to povezano.
U nedjelju vam dolazi Dinamo koji nije u najboljem trenutku. Možete li srušiti još jednog favorita?
– Pa dobro, i prije Rijeke sam najavio da želimo ostati neporaženi ili osvojiti tri boda, isto vrijedi i za Dinamo. Bit će stvarno teška utakmica, oni su izgubili derbi s Hajdukom. Nadam se da će ih Anderlecht u četvrtak umoriti, ali i da će dobiti tu utakmicu. To od srca želim treneru Kovačeviću, da u Koprivnicu ipak dođu malo opušteniji, pa da onda mi imamo veće izglede u toj utakmici – zaključio je Nestorovski.
