Navijači Osijeka napokon su dočekali ono što zazivaju već dugo vremena. “Uprava, odlazi”, neće se više oriti s tribina Opus Arene, jer nakon najnovijeg domaćeg poraza od Hajduka mađarskim vlasnicima je prekipjelo te su učinili upravo to – smijenili upravu i postavili nove ljude na čelo kluba.
Ferenc Sakalj više neće obnašati funkciju predsjednika Osijeka, na njegovo mjesto stiže Alexandra Végh, a klub napušta i direktor Vladimir Čohar kojeg će zamijeniti Valentina Koprivnjak. Nužne su to bile promjene koje bi trebale uzdrmati “bijelo-plavi” klub i vratiti ih na pravu trasu, od koje se već neko vrijeme udaljavaju i lutaju kroz beznađe i neuspjeh. Cilj novog menadžmenta je, kako su i sami iz kluba poručili, stvoriti transparentniju i dinamičniju organizacijsku strukturu, dodatno ojačati odnose sa zajednicom i osigurati stabilnu gospodarsku podlogu za održivi razvoj.
No, tko je zapravo kriv za stanje u kojem se nalazi Osijek i hoće li ove promjene doista donijeti korak naprijed? Ili je pak riječ tek o čišćenju “površine”, dok su pravi problemi nešto dublje i korjenitije prirode? Odgovori su to koje će otkriti samo vrijeme, no jasno je bilo da s dosadašnjom vladajućom strukturom jednostavno nije išlo te stoga donesene odluke ne zahtijevaju preispitivanje. Hoće li smjena Uprave usmjeriti klub ka boljem ili žarište “virusa” koji je zahvatio Osijek dolazi s još viših struktura, odnosno od strane mađarskih vlasnika? Ili su sportski direktor, trener, igrači, navijači, a možda i netko drugi oni koji se mogu okarakterizirati kao temelj iz kojeg proizlazi ova negativa…
Mnogi su nakon još jednog u nizu poraza prstom uperili baš na Želja Sopića, trenera koji je na klupu slavnoskog kluba stigao koncem listopada i od tada u 12 utakmica zabilježio svega jednu pobjedu i pet remija. Poražavajuća statistika, kakogod se pogledalo, stoga sve češće spominjanje smjene i na ovoj poziciji ne čudi.
Sopić je dokazani čovjek za situaciju u kojoj se nalazi Osijek, no evidentno je da u više od tri i pol mjeseca na klupi nije uspio razdrmati i probuditi svlačionicu u kojoj vlada opća apatija. Koliko će još imati kredita ostaje za vidjeti, no iz kojeg se god kuta gledalo, Bijelo-plavi se uoči zadnjih 14 kola prvenstva nalaze u jako teškoj situaciji. Pitanje je što bi još jedan u nizu trenera točno donio te je li uopće moguće unijeti novu energiju u svlačionicu u kojoj svjetlo već neko vrijeme jedva da gori.
Kako bilo, pred Osijekom je, kako se to u ovakvim situacijama kaže, 14 finala, 14 utakmica koje će odrediti daljnju budućnost kluba. Bijelo-plavi nakon 22 kola broje 17 bodova, posljednji su na tablici, s dva boda zaostatka za Vukovarom, koji će im do samog kraja biti glavni konkurent u borbi za ostanak u elitnom društvu. A koji za razliku od Osječana izgleda kao momčad s jasnim ciljem i željom da zadrže status prvoligaša.
Ispadanje iz najvišeg ranga za Osječane bi neopisiv udarac, najveći u povijesti kluba, koji bi vjerojatno potjerao i ono “malo” navijača što još prati svoje “ljubimce” na Opus Areni, a kojih je iz kola u kolo sve manje i manje. Reputacijska je to šteta i mrlja koja bi zauvijek ostala upisana u povijesne knjige kluba, stoga ne treba trošiti riječi o posljedicama koje bi ostale ako Osijek doista ispadne iz elite…
