Ključno pitanje nogometne metafizike na riječki način, ima li života nakon smrti, postoje li šanse u derbiju bez Tonija Fruka na terenu, dobilo je u subotu afirmativan odgovor. Ova Rijeka nije niti približno elegantna i lepršava kao kada njezine napade crta ponajbolji španer SHNL-a, ona sporije teče, ali može biti preduboka čak i za lidera na tablici koji je posljednjih tjedana marširao u velikoj formi. Rijeka je u Maksimiru ustala iz ranog nokdauna i blickrigom u drugom poluvremenu okrenula utakmicu u svoju korist. Ozbiljna je to injekcija samopouzdanja uoči reprize koja ove dvije momčadi očekuje 13. svibnja u finalu Hrvatskog kupa.
Rijeku je iz pozicije blagog autsajdera odletjela u plus na krilima dvostrukog strijelca Tiaga Dantasa, ali vrlo benevolentnog saveznika na tom putu pronašla je u sucu Patriku Pavlešiću. Dva jedanaesterca je mladi arbitar sudio za Rijeku, prilikom drugog je malo žustrije Valinčićevo naslanjanje na Adu-Adjeija procijenio kao dovoljan intenzitet za najstrožu kaznu, a ubrzo potom je poništio drugi gol Dionu Dreni Belji dajući prednost obrambenom igraču koji se u duelu ispružio na travnjaku poslije međusobnog naguravanja i povlačenja za dres.
Dobra vijest u ovoj priči jest da je Pavlešić mlad sudac koji se želi nametnuti autoritetom i držati utakmicu pod kontrolom, a loša da mu je kriterij maglovit. Nitko mu ne bi mogao prigovoriti da je priznao Beljin pogodak glavom, jer u konačnici igra se za golove. Isto tako, ne bi mu se moglo prigovoriti niti da je Josipu Mišiću pokazao (barem) žuti karton za gaženje suparnika koje se, da stvar bude zabavnija, odigralo točno pred Pavlešićevim očima…
Ali Belju ovaj detalj nije pokolebao niti mu se odrazio na samopouzdanje. Kada je dosuđen jedanaesterac za Dinamo nakon Orečova prekršaja, napadač je samouvjereno prihvatio loptu i hladnokrvno zatresao Zlomislićevu mrežu za konačnih 2:2. Beljina nova simultanka kojom tutnji prema granici od 40 golova u sezoni na svim frontama neizbježno će sljedećih dana u prvi plan vratiti priču o njegovu statusu u planovima Zlatka Dalića. Ovakvim partijama Beljo će već na ljeto biti među traženijim centarforima na kontinentu.
U posljednje dvije utakmice podsjetio je na Erlinga Haalanda, naravno ne mislimo pritom na eksplozivnost i hitrinu, nego na racionalnost i preciznost. U sezonu 2022/23 Haaland je ušao sa 11 pogodaka nakon samo 156 dodira s loptom, kuriozitet kakav nogomet nije pamtio od vremena Gerda Müllera. Beljo trenutačno igra na tom tragu, prvi gol je ogledni primjer te priče. Neko veliko sudjelovanje u igri nije u njegovu fokusu, ali čim zakorači u šesnaesterac postaje uvjerljivo najopasniji igrač na terenu. Golgeterski praznika za oči kakav dinamovci nisu gledali otkako je ovdje igrao Eduardo Da Silva.
