Četiri kola prije kraja prvenstva, Dinamo je osigurao naslov prvaka, Hajduk će završiti na drugom mjestu, Varaždin i Rijeka u utrci su za trećom pozicijom, a Vukovar još ima tanke nade u borbi za ostanak. U finalu Kupa sučelit će se Dinamo i Rijeka 13. svibnja u Osijeku, sezona se, eto, primiče svome kraju.
Stoga je došlo i vrijeme za analizu pojedinačnih učinaka nogometaša koji su obilježili ovu sezonu. Najbolji strijelac bit će Dinamov napadač Dion Drena Beljo, zasad je na 29 postignutih pogodaka i hvata Eduardov rekord od 34 pogotka iz sezone 2006./07. A tko će biti najbolji igrač sezone?
U konkurenciji je, dakako, najviše Dinamovih igrača, koji su suvereno osvojili naslov prvaka pet kola prije kraja i definitivno su bili najbolja momčad SHNL-a. Osim Belje, za trofej najboljeg igrača lige svakako konkuriraju Mišić, Stojković i Zajc, Dinamov je vezni red bio pokretač svih proljetnih dobrih igara i odigrao je ključnu ulogu u osvajanju naslova.
Pogledamo li prema ostalim klubovima, u Hajduku je jesenas bljesnuo Šego, no „ugasio” se u drugom dijelu prvenstva. Livaja se, pak, „probudio” tek na proljeće, ozljede i razmimoilaženja s trenerom Gonzalom Garcijom ove su sezone udaljile višegodišnjeg najboljeg igrača lige od osvajanja još jednog pojedinačnog priznanja.
U Rijeci je Fruk također bio opterećen ozljedama (a i glasinama o transferu) i nije bio na lanjskoj razini, a sjajnim je jesenskim igrama u Slavenu Belupu Adriano Jagušić bio među najboljim igračima prvog dijela sezone, no u zimi je otišao u Panathinaikos i „nestao” s nogometne scene, minutažu u grčkom klubu dobiva na kapaljku.
Razgovarali smo o toj temi s nekad ubojitim golgeterom i bivšim hrvatskim reprezentativcem, Robertom Špeharom, evo i njegova razmišljanja:
– Bez ikakve dvoumice, za mene je najbolji igrač lige Josip Mišić! Bio je glavna figura u Dinamovu osvajanju naslova, pravo srce momčadi, vođa na terenu i kapetan u svakom smislu riječi. Bio je defenzivni osigurač, ali i organizator igre, a počeo je i zabijati golove. Godinama Mišić igra dobro, taj je kontinuitet potvrdio ove sezone i bio je za mene prvo ime u odličnoj Dinamovoj momčadi – kaže Špehar i nastavlja:
– Produžena je trenerova ruka na terenu, njegov je utjecaj na momčad golem. Jedan je od onih igrača koji će, kad je to potrebno, u svlačionici „opaliti šakom po stolu”, pokretač je svega pozitivnog na travnjaku i izvan njega i svakako je primjer i uzor mlađim igračima.
Beljo se raspucao u drugom dijelu sezone. Je li na njegovu sjajnu proljetnu formu utjecao Kulenovićev odlazak u Torino, čini se da je Beljo dobio više samopouzdanja kad je ostao bez konkurencije?
– Sigurno je to pozitivno utjecalo na Belju. Trener Mario Kovačević odlučio je u prvom dijelu prvenstva dijeliti minutažu napadačima, očito je mislio i na klupske interese. A u takvoj podjeli minutaže, obojica su bili pomalo zakinuti, pa su bili polovično zadovoljni. Gledajte, najviše se golova statistički zabija u zadnjih pola sata igre, kad obranama načelno pada koncentracija. A jesenas Beljo obično nije bio na terenu u tom razdoblju! I sad, kad je dobio sigurnost da će biti na travnjaku svih 90 minuta, postao je samouvjeren i svojim je golovima na najbolji način treneru vratio povjerenje. Iznimno mi je drago zbog njega, potvrdio je da je pravi golgeter i želim mu da obori Eduardov rekord – kaže Špehar.
Luka Stojković je najbolji asistent lige (12), dodajmo tome i sedam postignutih pogodaka. Procvjetao je u nastavku sezone, iako je tako trebalo biti od početka, ali bio je suočen sa sumnjama u igračku vrijednost, malo tko mu je vjerovao. A kad je dobio priliku, objeručke ju je iskoristio. Zimus je bio na korak od odlaska u nogometnu egzotiku (Al Jazira, UAE), tamo bi zaradio veliki novac (oko 1,5 milijuna eura po sezoni), ali bi zacijelo i „potonuo” u nogometni zaborav. Dinamo je prihvatio ponuđenu odštetu (oko 3,5 milijuna eura), međutim Stojković nije želio otići i ta se odluka pokazala izvrsnom.
No, tko zna kakvu bi minutažu imao da nezadovoljni Ljubičić nije u siječnju otišao u Schalke, te da se Bennacer nije ozlijedio! I spletom okolnosti Stojković je ušao u startnu postavu i svojim je igrama, poglavito filigranski točnim i nepredvidivim asistencijama, oduševljavao većim dijelom proljeća. Zajc je, pak, zabio osam golova i u sedam je navrata asistirao…
– Stojković je čudesno nadareni igrač i neodoljivo me podsjeća na Olma. Nastavi li ovako igrati, pred njim je velika karijera. Zajc je, nadalje, bio pravi motor ove momčadi, ne samo u trkačkom smislu. Svi su oni „eksplodirali” na proljeće, očito je trebalo vremena da se „otkoče” i uigraju. U cijeloj je priči, dakako, bio važan i trener Mario Kovačević, kao i klupski predsjednik Zvonimir Boban, koji je dao potporu treneru u nekim težim jesenskim trenucima, poslavši tako i poruku svim igračima da vjeruje u njih.
A kako komentirate situaciju u Hajduku s Markom Livajom?
– Godinama je bio nositelj Hajdukove igre, trebao je to biti i ove sezone. Iznimno je kvalitetan igrač, ali ozljede i čudne trenerove odluke da malo igra, a više sjedi na klupi, svakako su utjecale na Livajino raspoloženje. Kad igrač osjeti da mu trener ne vjeruje, onda ni on ne daje na terenu ono što može. A Livaja, siguran sam u to, još uvijek može dati Hajduku jako puno.
Ni najbolji prošlosezonski igrač lige, Toni Fruk, nije bio na najvišoj razini?
– Lani je oduševio, pa iako nije ponovio prošlu sezonu, odigrao je nekoliko sjajnih utakmica i drago mi je da je na reprezentativnom popisu za SP. I želim mu da napravi dobar inozemni transfer, bio bi to kvalitetan iskorak u njegovoj karijeri – rekao je Špehar.
