Zvučao je to kao savršeni filmski scenarij jedne male nogometne nacije. S jedne strane momčad koja se po prvi put u povijesti nalazi u osmini finala Eura, s druge strane gotovo devet puta vrjedniji gigant predvođen jednim od najboljih svih vremena. Na semaforu je prikazana 115. minuta, Matjaž Kek i njegovi igrači preživjeli su sve što se da preživjeti u jednoj utakmici i svejedno sačuvali čistu mrežu, Oblak je briljirao, Ronaldo je plakao, a Benjamin Šeško imao priliku koja će se urezati u slovenskoj nogometnoj povijesti.
U posljednjoj liniji pogriješio je onaj najiskusniji, 41-godišnji Pepe, i tako uposlio napadača RB Leipziga čija je jedina misija bila savladati Dioga Costu. Pucao je Šeško dobro, ali vratar Porta reagirao je još bolje, i tom obranom kupio dodatnu dozu samopouzdanja za “lutriju” koja je uslijedila zbog njegove herojske reakcije. U konačnici je, umjesto Šeška, upravo on doživio filmski scenarij, i s tri uzastopne obrane postao jedini i najzaslužniji čovjek za plasman Portugala u četvrtfinale europskog prvenstva.
Costa tijekom igre nije imao previše posla, kao ni njegov kolega na drugoj strani, izuzev naravno kaznenog udarca u 105. minuti kojim je Oblak mentalno i igrački nadigrao Ronalda i ostavio nade Slovenaca živima. Bila je to savršeno postavljena utakmica od strane Keka, njegova momčad gotovo je potpuno neutralizirala napadački arsenal Roberta Martineza, nisu se istaknuli ni Bruno Fernandes ni Bernardo Silva, a posebno frustrirajuću večer imao je Ronaldo, koji se nije mogao nositi s intenzitetom i duelima Vanje Drkušića, sada već nesuđenog Dinamovog pojačanja.
Promašaj Šeška u tom ključnom trenutku mogao je Slovencima donijeti sve, ali je ovakvim raspletom potpuno uništio svu mentalnu snagu koja ih je nosila kroz utakmicu. Znali su igrači Matjaža Keka da je to bio taj trenutak, dok su se s druge strane zasigurno promijenili narativi i u glavama Portugalaca. Costa je svojom herojskom obranom darovao Ronaldu novu priliku za iskupljenje, a svojim suigračima u potpunosti promijenio psihološki aspekt prije raspucavanja jedanaesteraca. Osjetilo se da je promašaj njihovog lidera prodrmao momčad, a Slovencima dao “vjetar u leđa”, tako da je Costina majstorija potpuno promijenila njihovo razmišljanje prije ključnih trenutaka u kojima su, uz Ronalda, Fernandes i Bernardo Silva pokazali svoju mentalnu snagu.
Drugim riječima, promašaj Šeška bio je trenutak kada su i Slovenci izgubili ovu utakmicu. Unatoč i dalje rezultatski povoljnom stanju na terenu, mentalna prednost uvelike je skočila u pravcu Portugalaca, što je bilo i izvjesno u načinu na koji su Iličić, Balkovec i Verbič zapucali svoje pokušaje. Bio je to u konačnici savršen splet okolnosti za igrače Roberta Martineza.
Portugalcima dramatični prolazi u nokaut fazi Eura zasigurno nisu nepoznati. Dapače, na taj način je “nastradala” i hrvatska reprezentacija 2016. godine, kada je Quaresma pogotkom u 117. minuti izbacio Vatrene s turnira, dok su Ronaldo i družina u konačnici došli do naslova. U tom trenutku bilo je to prvo natjecanje od neslavne 2008. godine i poraza protiv Turske u kojem su Vatreni došli do nokaut faze, te je tada, pokazat će se naša najbolja generacija, stigla do prijeko potrebnog iskustva igranja nokaut faze velikog natjecanja.
Istu poruku iz ovog ispadanja mogli izvući i Slovenci. Bilo je ovo prvo veliko natjecanje za njihovog budućeg nositelja, Benjamina Šeška, te bi im tako u nadolazećim natjecanjima ovo iskustvo moglo biti od velike koristi…
