Istra 5.0, Osijek 2:1, Šibenik 3:0, Qarabag 3:0, Gorica 2:1, Qarabag 2:0. Kada je u kolovozu prošle godine s pucnjem izletjela iz startnog bloka, nanizavši šest pobjeda za nepuna četiri tjedna, Dinamova momčad djelovala je kao kaznena ekspedicija spremna zavesti zulum od Slavonije do Azerbajdžana. Onda je u sedmoj utakmici natrčala na čvrstu Rijeku (1:1), ta će rampa Radomira Đalovića u međuvremenu prerasti u metaforu cijele sezone, a Dinamo se više neće sastati s pobjedničkom serijom dužom od tri utakmice.
Sinkopa je od rujna do danas jedina sigurna stvar u natjecateljskoj svakodnevici “plavih”. Ili drugim riječima, Dinamov navijač bio je naivan kada je vjerovao da bi tri vezane pobjede protiv Rijeke, Hajduka i Slavena Belupa mogle prerasti u trijumfalnu svibanjsku koračnicu, taman dovoljnu za obranu titule. Dok je u subotu implodirao protiv Lokomotive, Dinamo je zapravo samo bio privržen narativu na kojem jaši još od jeseni. Pobjeda, još jedna pobjeda, val optimizma i – udarac u zid. Opet i opet.
U listopadu je, za ilustraciju, Nenad Bjelica osvojio Salzburg, ali samo kako bi se nekoliko dana kasnije pred vlastitom publikom raspao protiv Osijeka (2:4). Kada su se u sljedeće dvije utakmice “plavi” konsolidirali i protutnjali kroz Šibenik i Bratislavu, ovaj mali vulkan golova tumačili smo u ključu “vidiš kakva je to rapsodija od nogometa čim ozbiljan trener zauzda momčad”. Što se, međutim, dogodilo nakon toga? Dinamo je remizirao u Gorici i otvorio mini maraton utakmica bez pobjede, zaključen tek neposredno uoči Božića, kada je napokon pobijeđen Varaždin.
Ispratili smo Bjelicu i dočekali Fabija Cannavara, ali ni u rukama talijanskog doktora “plavi” narkoleptičar nije uspijevao ostati budan duže od tri utakmice. Pobijedivši Istru i Milan, momčad je zakljucala u Osijeku. U sljedećem naletu nanizala je tri pobjede (Šibenik, Bjelovar, Gorica) prije nego što je na Rujevici pretrpjela težak poraz (0-4). Na koncu se navedenoj špranci prilagodio i Sandro Perković, čiji je učinak u proteklih sedam utakmica zapravo vrlo pristojan (pet pobjeda, remi i poraz), ali u konačnici dovoljno dobar samo za drugo mjesto na tablici.
Perković je od dolaska na klupu miksao obranu, i činilo se nakon Rijeke, Hajduka i Slavena – samo jedan inkasirani gol za 270 minuta – da je zagipsao pukotine. Do utakmice s Lokomotivom “plavi” su u SHNL-u progutali čak 40 golova: tim učinkom u rangu su Istre i Gorice, debelo kaskaju za Hajdukom i Varaždinom, a s Rijekom koja je (prije Poljuda) primila samo 19 golova, ne mogu stati u istu rečenicu. Opet, obrana nije krivac za blamažu protiv “lokosa”. Kriva je disfunkcionalna momčad, skup nogometaša bez energije i jasnog plana.
Dužnici su ostali praktično svi igrači na terenu. Od Marka Pjace, s čijeg bicikla prečesto pada lanac, preko Luke Stojkovića, odsječenog na krilnoj poziciji, do Martina Baturine, od kojeg se očekivalo da nakon 160 utakmica izraste u lidera ove grupe, ali on očito nema tu bobanovsku crtu u karakteru, i sretniji je kada pored sebe na terenu ima vođu u liku Brune Petkovića ili Arijana Ademija. Preciznije seciranje Baturinu bi predstavilo kao poster lice cijele ove traumatične sezone: od plemenitog veznog igrača očekivalo se da nastavi tamo gdje je stao lani, kada je Velimir Zajec odbijao ponude od 20 milijuna eura u uvjerenju da je igrač vjerna replika Floriana Wirtza ili Phila Fodena. Godinu dana poslije Baturina stagnira, njegov je nogomet prečesto ziheraški. Posljednje uvjerljive predstave odigrao je valjda u onim revijalnim utakmicama tijekom priprema u Turskoj…
A kada smo kod Turske, te je Cannavarove pripreme Bruno Petković odgledao kao rekonvalescent. Četiri mjeseca kasnije najbolji Dinamov nogometaš je jednako “načet”, on očito nije dovoljno spreman da bi kao starter predvodio momčad, ali zato uredno ulazi u drugom poluvremenu. Takav polurekreativni aranžman miriše na anarhiju i definitivno nije održiv. S godišnjom plaćom od 1,2 milijuna eura (ugovor do 2026.) Petković može biti ili frontmen ili klupska prošlost.
Cijeli ovaj konfuzni puzzle Zvonimiru Bobanu daje jasan signal da momčad treba rekonstruirati. Novo lice na klupi neće biti dovoljno jak adut za uspješnu sezonu, jer ove je godine klub pokušao s četvoricom trenera i svejedno svaki put završio u istoj slijepoj ulici. Arhitekt Dinama za sljedećih nekoliko godina pretvara Maksimir u veliko gradilište. Pred nama je ljeto pod radnim naslovom “Boban graditelj”…
