Lako je biti strpljiv kad nam sve ide u prilog. Pravi ispit strpljivosti starta onog trenutka kada je obrnuto. Predsjednik Dinama Zvonimir Boban sinonim je za “jobovsku strpljivost”. I dalje apsolutno stoji iza trenera Marija Kovačevića. Bez obzira na to što je kiksao protiv Vikinga, po svemu slabije momčadi od Dinama, što je klub zbog toga izgubio milijune eura. Bez obzira na to što su Plavi odigrali dvije grozne utakmice u SHNL-u, protiv Gorice i “jasličke grupe” iz Osijeka. Ne, Zvone Boban još nije “okrenuo palac dolje” za Kovačevića. Niti će se, prema našim saznanjima, to uskoro dogoditi.
Trener nakon poraza u Osijeku nije bio tema, on je siguran na svojoj poziciji. Ali, naravno, ni predsjednikova strpljivost neće trajati dovijeka, ima i on svoje granice. Konačno, ne radi se tu samo o strpljenju, radi se o odgovornosti. Boban za Dinamo želi sve najbolje, želi stvoriti moderan klub, izgraditi kvalitetnu momčad. Ako će mu trener u tom naumu biti prepreka, onda je Kovačevićeva sudbina sasvim jasna. Neće se dopustiti da “sve ode niz rijeku”.
Ali važno je naglasiti da predsjednik ne smatra da je trener prepreka. Ako dođe do smjene, onda će to biti vjerojatno tada kada nitko to neće očekivati. Ili će možda trener Kovačević sam kazati da odlazi. Previše je toga uloženo, volje, želje, rada, ako hoćete i novca da bi se sve prepustilo slučaju.
Predsjednik se u nedjelju oko podneva opet spustio u svlačionicu. Nije mu bilo prvi put, posljednji put to je napravio nakon maksimirske utakmice s Thunom, one pobjede od 3:2 u kojoj je Dinamo visio kao luster. Nije bilo povišenih tonova, ali bilo je britko i jasno. Onako kako to predsjednik kluba već zna iskomunicirati.
No već tada, na samom početku sezone, shvatio je Zvone da mora posjetiti svlačionicu, kazati treneru i neposrednim “proizvođačima” da, idemo to tako kazati, dođu k sebi, da na terenu izgledaju onako kako se očekuje od momčadi kakva je Dinamo. Očito nisu shvatili.
Jer, eto, samo mjesec i nešto dana kasnije, Zvone Boban je opet morao u svlačionicu. Mogu Modri izgubiti, mogu i teško nastradati, događa se u nogometu, ali ako nema pravog pristupa, onda je to problem koji može odvesti u katastrofu. Kao što se dogodilo u Osijeku.
Dinamo je na Opus Areni izgledao užasno, najlošije otkako je trener Mario Kovačević. Momčad je igrala ispod svake kritike, dječaci su im održali lekciju, sat i pol nogometnog predavanja. Ovakav Dinamo kakav smo vidjeli u Slavoniji nema nikakve šanse protiv Hapoela na startu Europske lige u Bukureštu. Ne samo to, takav Dinamo nema šanse ni u SHNL-u. Naravno da predsjednik to jako dobro zna, zbog toga je u nedjelju u vrijeme objeda opet krenuo prema svlačionici. No u nedjelju je priča bila drukčija nego prošli put. Ovoga puta nije bilo sastanka s trenerom ili stručnim stožerom, već s tri iskusna starija igrača: Josipom Mišićem, Mihom Zajcom i Scottom McKennom.
– Vjerujemo da je taj trojac u stanju probuditi svlačionicu. Želimo da se igrači resetiraju, da mentalno rade na sebi i momčadi. Da sad ne ispadne da je neće voditi Kovačević, on je šef i on vodi momčad. Ali ovim razgovorom s najiskusnijima smo željeli pokazati da igrači moraju preuzeti odgovornost, da ne može sve biti na treneru – kazao nam je klupski izvor.
Kad je Dinamo izgubio posljednju utakmicu prije ove s Osijekom, u studenome prošle godine protiv Istre 1961, igrači su porazgovarali između sebe, pa je sve krenulo fenomenalno, osvojena je dupla kruna, do ove subote u SHNL-u nije izgubljena nijedna utakmica. Tako da je ideja da igrači opet porazgovaraju između sebe.
– Kad se izađe na teren, onda braniš dres Dinama, klub za koji igraš. Definitivno, igrači predstavljaju klub, trebaju pokazati energiju, motiviranost, želju… Znali smo da će nam se jednom dogoditi takva utakmica kao u Osijeku, bolje da nam se sad dogodila nego kasnije kad se stvari teže mogu ispraviti. Tako da smo sastankom u nedjelju željeli upozoriti igrače preko najstarijih igrača. Mi smo protiv Istre završili 2:2 na Drosini, ali dali smo sve od sebe, pokazali smo želju, karakter. Na Opus Areni nije bilo tako, svatko je radio po svom. Postoje jasni zahtjevi na terenu, protiv Osijeka nisu bili poštovani, čemu nervoza – pričaju nam u klubu.
Ako je netko pomislio zašto na tom sastanku nije bilo Mislava Oršića i Luke Ivanušeca, dvojice također iskusnih, onda je odgovor jasan: Orša nije igrao u Osijeku, Luka je tek došao.
– Igračima je kazano da se ne obaziru na ono što izlazi u medijima, nego da budu samosvjesni kao što su bili i prošle sezone koja je donijela uspjeh. Dakle, moraju igrači preuzeti svoj teret odgovornosti. Jasno i trener, Mario preuzima svoju, ali on preuzima odgovornost i za ono što ga ide i što ga ne ide. On je takav… Poruka igračima je jasna, nema samozadovoljstva, svaka nova utakmica je bitna i značajna.
Kad se radi o predsjedniku, on bi bio najsretniji da se uopće ne mora spuštati u svlačionicu. Htio bi da dođe samo pogledati igrače, uživati i pljeskati. Razgovor s trojicom spomenutih igrača bio je ugodan, razgovaralo se o svemu mirnim tonom, kako saznajemo, Boban je u jednom trenutku kazao:
– Dečki, tu sam za vas, slušam!
Razgovor je bio posve iskren, bez fige u džepu. Hoće li Modri nakon nedjeljnog sastanka opet krenuti s pobjedama?
