Livaja zna ono što Osječani još ne znaju ove sezone, kako zabiti gol, i to je prelomilo utakmicu u Opus Areni. Nakon kratkog ljetnog golgeterskog posta navijači Hajduka slave jer – ćaća se vraća!
Bijeli u stopu prate Dinamo, dovode i pojačanja, nakon albanskog potopa razvedrava se nebo nad Poljudom. Hajduk je bio organiziranija momčad bolje tehničke izvedbe, znali su patiti, ali znali su i udariti, obrana je funkcionirala, a Pukštas leti kao u najbolja vremena kad mu je cijena rasla iz kola u kolo. Iako u građenju igre još nedostaje potrebne geometrije i preciznosti, pozitivan utjecaj Gonzala Garcije se vidi. Je li to najava da ćemo imati zanimljivu utrku dva najveća kluba za titulu?
Hajduk je najbolje u sezonu ušao 2006. godine kad je pod vodstvom Zorana Vulića imao sedam startnih pobjeda i još je daleko od tog dometa, a i ne treba mu ta sezona biti uzor jer okončao ju je na minus dvadeset od Dinama. S četiri dobivene utakmice nije tako davno startao – 2023. godine, tada je slavio u i petoj.
Osijek je ponovno goropadno krenuo u oba poluvremena, no momčad Simona Rožmana figurativno – boluje od paradontoze. Grize, grize, ali ugristi ne može. Nogometno, očito je manjak tehničke kvalitete u napadačkoj trećini, što nije popravio ni Jakupović, koji se, ipak, tek vraća od ozljede. U četiri kola Bijelo-plavi pokazali su energiju, htijenje i okomitost, međutim, to je momčad koja ima samo dva boda nije dala nijedan gol i to nije toliko slučajno koliko neki misle. Dosta je površnosti u njihovoj igri, a već je sada jasno da je Toure još jedna promašena investicija. Brzo će pokazati pravu istinu o sebi…
