Ako je suditi prema prvih 45 minuta na obnovljenome opatijskom stadionu, Jerko Leko ostavio je svojem nasljedniku u Dinamovoj B momčadi vrlo dobar zalog, a Pol Planas, 35-godišnji došljak iz kultne La Masije, oko kojega se proteklih tjedana u Maksimiru diglo podosta prašine, vrijeme nije previše trošio na upoznavanje, već – izvedbu. Štoviše, debitirao je pobjedom (2:1), ali još važnije, u prvome se dijelu moglo vidjeti zašto je Albert Capellas dan ranije ustvrdio da novome treneru ne treba ništa objašnjavati…
Brzo, agresivno, sa sjajnim pritiskom na loptu, reakcijom nakon izgubljenog posjeda i jasnom idejom kako doći do protivničkih vrata. Dinamo je izgledao kao momčad koja ne samo da zna što želi nego i kako to ostvariti, a Opatija je, na dan povratka na vlastiti stadion, uglavnom gledala kako joj lopta izmiče. Dva pogotka Josipa Brundića bila su, zapravo, tek brojčana potvrda dojma, a Capellasova prezentacija, eto, već je dan kasnije dobila i praktičnu ilustraciju. I to prilično uvjerljivu… Jasno, nogomet se ne igra 45 minuta, a trenerski rukopis ne ocjenjuje se nakon 45 minuta, nastavak je, uostalom, ponudio drukčiju sliku: Opatija je pritisnula, Bagadur smanjio, a vratar Žnuderl nekoliko je puta spašavao Dinamo. Šivalec je u završnici propustio zicer za 3:1, no taj pad Planasu bi morao biti korisniji od uvodnog samozadovoljstva – imao je priliku vidjeti obje strane interpretacije svoje momčadi, gdje je padom početnog zanosa dobio uvid gdje ima posla. S obzirom na to da se radi o najmlađoj momčadi lige, međuprostoru prema najvišoj plavoj etaži, to je zapravo i očekivano.
Planas iz Opatije, dakle, nosi bodove, koji mladoj momčadi trebaju, i onih prvih 45 minuta za koje se, kao trener i jedan od provoditelja Capellasove vizije, itekako može uhvatiti. Pred očima direktora nogometa, koji je bio na tribini, Planas je svoj prvi seniorski ispit i debi na plavoj klupi položio vrlo dobrom ocjenom. Nikako to nije diploma, niti se ona od njega tražila, ali prvi je potpis na indeks “pao”… I još nešto, za Dinamo možda i važnije od samoga rezultata: u toj momčadi postoje igrači koji Leki – što je već pokazao – mogu ponuditi argumente za poziv među seniore: Brundić je s dva gola ponovno skrenuo pozornost, no nisu golovi jedino što valja gledati, baš kao što se ni cijela priča o Dinamu B ne bi smjela svoditi na ljestvicu. Svrha je, naime, da najbolji iz druge momčadi doista stignu do prve. Na zimu, a tko zna, možda i prije – osam utakmica u tridesetak dana dovoljno je zahtjevan raspored da se i taj lift, o kojem se u Maksimiru toliko govori, napokon počne koristiti…
