Maksimirom je još u svibnju odzvanjala kultna nabrajalica koja zaključuje da “imamo bekove, imamo halfove, imamo forove što daju golove”, ali ako na otvaranju studenoga anketom ispitate Dinamove navijače o udarnim tandemima u srcu obrane, na bokovima, na “osmicama” i na krilima, raspršenost rezultata će ilustrirati zbilju koja traje od početka tekuće sezone. Navijačku pjesmu vjerno i redovno oživljava samo Dion Drena Beljo, jedini “for” koji uredno odrađuje svoju zadaću i pakira lopte u suparničke mreže. U križaljku s prvih 11 karika na travnjaku će većina, ujedno, ubaciti i Josipa Mišića, a Dinamo i maksimalno računa na Dominika Kotarskog između vratnica, koji drži “jedinicu”, iako se zaletio s istrčavanjem u Velikoj Gorici i olakšao Junioru Fernandesu posao da pokrene potres u Maksimirskoj 128.
No, koja su dva udarna Dinamova stopera? Tko drži primat na bokovima? Koje “osmice” igraju od prve minute? Od koga točno Beljo računa na pomoć s krila? Pitanja su to od milijun eura, a ne pomaže ni džoker “pola-pola” jer na raspolaganju svejedno ostaju karike koje su izvan forme, ne pomaže ni džoker “publike” jer su i navijači disperzirali mišljenja, pa svatko ima različite teze o tome tko je najbolji izbor za obranu, veznu liniju i krila, ali će Dinamu možda pomoći – “džoker zovi”. Prvo su u Maksimiru okrenuli broj Jerka Leke, koji nema vremena za eksperimente i probe, pa će u postojećoj konstelaciji snaga pokušati pronaći dobitne kombinacije. Poslije njega će, izvjesno, okrenuti broj stručnjaka iz Španjolske kojemu će povjeriti konkretniji vremenski okvir za Dinamovo buđenje i traženje odgovora na zamršena pitanja.
Neodlučnost u potrazi za rješenjima ilustriraju brojke. Naime, Dinamo je u tekućoj sezoni odigrao 22 utakmice, a ukupno je promijenio šest parova stopera, sedam parova bekova, osam parova “osmica” i devet parova krila. Dva (ili tri) fronta zahtijevaju rotacije i osvježenja, širina kadra i svlačionice sugerira da se minute dijele, ali kada su na rasporedu i najvažnije bitke i najopasniji suparnici, tko su Dinamovi izbori? Nema definirane i standardizirane postave, pa ove brojke – koje se odnose na razdoblje od samo tri mjeseca sezone – nadilaze predviđene granice i okvire.
Snage u srcu obrane su najčešće udruživali Sergi Domínguez i Scott McKenna, koji su zakoračili u 11 utakmica od prve minute, ali zbog forme, pa i zdravstvenih problema, kombinacija iz šampionske sezone vapi za promjenama jer je Dinamova brava labava. Najčešći tandem poslije Španjolca i Škota su činili Niko Galešić i Stjepan Radeljić, koji su zajedno započeli pet utakmica.
Na bočnim pozicijama su najviše utakmica otvorili Moris Valinčić i Matteo Pérez Vinlöf, točno osam. Iako su zacrtani kao udarni bekovi nakon Dinamove rekonstrukcije, i oni su razdvojeni i tražila su se drugačija rješenja, a obojica su pala u formi, dok najviše glavobolja imaju u obrambenoj fazi. Po triput se pokušavalo s kombinacijama Gode i Valinčića, Tabinasa i Péreza Vinlöfa, Tabinasa i Gode.
U veznoj liniji je uz jednu “šesticu”, koju najčešće okupira Mišić, promijenjeno čak osam kombinacija “osmica”, simbolično, a uloga je najčešće povjerena Luki Stojkoviću i Mihi Zajcu, koji su otvorili sedam utakmica zajedno. Dok Stojković povremenim bljeskovima – koji su osjetno rjeđi od prethodne sezone – podsjeti na proljetnu formu, Slovenac je u evidentnom padu i od početka sezone kandidira za klupu, ali je svejedno dobio najviše prilika uz Stojkovića.
Krila su, konačno, zasebna tema. Devet različitih kombinacija je testirano u 22 utakmice, a samo su dva tandema zakoračila u pet utakmica, čime drže “rekord” u svojoj kategoriji. To su Mateo Lisica i Mislav Oršić, odnosno Mateo Lisica i Arbër Hoxha. Trenutačno stanje će najbolje oslikati činjenica da Lisica nije zaradio ni jednu minutu u zadnjih pet utakmica, od derbija na Poljudu, a da Hoxha čeka na gol ili asistenciju od 26. kolovoza (!) i gostovanja u Stavangeru kod Vikinga, a uz to je u ovoj sezoni zabio samo još Rudešu na početku prvenstva. Dani Rodríguez je bljesnuo u Koprivnici, pa je ostao dužan, o formi i ponašanju Ikera Almene je suvišno trošiti prostor u ovome tekstu, Mislav Oršić se nakratko javio s dvije asistencije protiv Slavena, a Fran Topić je od sredine rujna odigrao ukupno 18 minuta.
Dinamo na papiru ima – sve. Duplirane pozicije i beskonačno dugačku svlačionicu. U realnosti, pak, to nije tako. U prvih 11 definirao je samo vratara, kapetana, najveću (i jedinu) prevagu u Beljinom liku. U tu formulu upada i Stojković, koji nije isti igrač iz proljetnog ambijenta, ali je svejedno bolji od konkurencije i zaslužuje mjesto u udarnoj postavi. Ostalih sedam igrača? To je zadatak i pitanje za novoga trenera. Izbora i kvalitete ima, ali ju mora otkriti, a forme i vremena nema. “Modrima” nedostaju konkretna rješenja, definirane uloge i jasni statusi igrača, doduše, to nije isključiva odgovornost trenera, to ovisi i o igračima, ali treneru je povjereno ispunjavanje te zadaće i potraga za rješenjima, pa je najistureniji i najodgovorniji u provedbi te ideje.
Možda djelić odgovora ponudi već gostovanje u Engleskoj, pa i trener(i) i kreatori sportske politike barem djelomično progledaju na Stadionu svjetlosti u Sunderlandu.
