U petak ujutro oko Maksimira i među Dinamovim navijačima prevladavalo je jedno pitanje: Je li ‘bivši‘? Tema je, dakako, Mario Kovačević, status trenera nakon poraza koji (mu) se nije smio dogoditi, nakon još jednog kiksa bez odgovora kako se dogodio.
I u klubu su čelnici razgovarali o sinoćnjoj utakmici, budućnosti, pa posljedično i statusu trenera. Te je oko podneva stigao signal da su Boban i društvo presudili Kovačeviću. Bez potvrde, bez izvora nekog od sudionika vjerojatnog sastanka, ali od ljudi iz kluba.
Ubrzo se pojavilo i po društvenim mrežama kako u Dinamu traju sastanci i kako je lako moguće da do kraja dana Dinamo objavi poruku sadržaja, otprilike: “Zahvaljujemo g. Kovačeviću na predanom radu i rezultatima i želimo mu puno uspjeha u budućnosti.”
A onda slijedi već kasično “Tko je sljedeći?” Pri čemu Albert Capellas, iskusni Španjolac kojeg je Zvonimir Boban doveo na mjesto šefa omladinske škole, drži ‘pole position‘. Navodno ima volju i želju sjesti na trenersku klupu prve momčadi. I viziju kako je izvući iz krize te u svibnju doživjeti počasti kakve je doživio Mario Kovačević prije pet mjeseci: dvostruku krunu i priliku za ulazak u Ligu prvaka.
Kovačević definitivno živi najteže dane i sate trenerske karijere. Dvaput je Boban stao iza njega ui trenucima krize, hoće li i treći put? Neki signali govore da hoće, da će Kovačevića doista pustiti barem do zime. Iako igre nema, a ni rezultati nisu sukladni očekivanjima…
