Dinamo je na rijeci Korani uhvatio zalet za brzace koji mu slijede do božićnih praznika. Nakon što su u gradu na četiri rijeke sedmicom mirno otplovili prema četvrtfinalu Kupa, “modrima” do zimske stanke slijedi sedam žešćih, bržih i konkretnijih ispita, a njihovi ishodi će, pak, odlučivati o tome hoće li se pod maksimirskom jelkom pronaći darovi u blagdanskom ambijentu.
Dok bi se navijači u bitkama protiv Lillea i Betisa, vjerojatno, zadovoljili i remijima ili barem časnim porazom (čitaj: suprotno prezentaciji protiv Celte Vigo), nakon čega bi se protiv FCSB-a i Midtjyllanda hvatalo proljeće, Dinamo u hrvatskim dvorištima mora izglancati (gotovo) savršen omjer do kraja prvog dijela sezone. Izuzev avanture u Francuskoj sljedećeg četvrtka pod reflektorima Europske lige, Zagrepčani u sljedećih mjesec dana neće potegnuti dalje od Koprivnice. Na domaćem terenu dočekuju Varaždin, Hajduk, Betis i Lokomotivu, a u goste će otputovati još samo Gorici i Slaven Belupu.
Upravo će Varaždinci u subotu (15 sati) prvi testirati reformirani Dinamo jer su, ipak, u Maksimirskoj 128 najavili promjene i tranziciju nakon što se na reprezentativnu stanku odjahalo s nokautom u Puli, poslije kojega je uslijedio i buran sastanak igrača, kao i još burniji dan za klupske članove. No nakon povišenih tonova i turbulencija, travnjak će se ponovno transformirati u najbolje, odnosno jedino mjerilo i istinu. Mario Kovačević nije razgovarao s medijima – izuzev nositelja televizijskih prava – poslije trijumfa u Karlovcu, a dok je koračao pored novinara nakon utakmice, njegov izraz lica odavao je dojam maksimalne ozbiljnosti i fokusiranosti na sljedećih mjesec dana jer, ipak, Dinamo mora opet postati – Dinamo.
Kako će to trener postići na terenu? Četvorica braniča s dvojicom krilnih igrača i jednim napadačem ostaju, dakle, osnovna postavka za ponovni napad na vrh ljestvice, a iako su, zapravo, tresli mrežu protiv drugoligaške družine, Dion Drena Beljo i Sandro Kulenović su u srijedu okončali golgetersku sušu dugačku 45 odnosno 52 dana. Manjak golova dvije udarne napadačke igle “modrih” je, naravno, išao ukorak s krizom u maksimirskim dvorima. No Dinamo se općenito mučio s realizacijom u proteklih mjesec dana i obično su se u takvim glavoboljama “modri” oslanjali na Bakrarove i Hoxhine bombe ili, primjerice, golove braniča (McKenne i Domíngueza) protiv Osijeka.
A što je s veznim redom? Tu, pak, vlada najveća suša. Posljednji vezni igrač “modrih” koji je poentirao bio je Dejan Ljubičić drugog dana listopada, kada je s dva gola srušio Maccabi u Srbiji. Od te partije do pobjede u Karlovcu niti jedan član Dinamova veznog reda nije zatresao mrežu. Za sustav s trojicom veznih igrača – problematično. Za formaciju s dvije osmice (4-3-3) – poziv na buđenje. Proširimo li istraživanje, samo su dva vezna igrača prije Karlovca i zabila za Dinamo u tekućoj sezoni, ali još u kolovozu: Luka Stojković u prvom kolu na Opus Areni i Gonzalo Villar protiv Istre na Maksimiru.
U Karlovcu je Stojković zabijao dvaput, okitio se etiketom najboljeg igrača na dvoboju, a bio je i jedna od rijetkih donekle svijetlih karika u porazu na Aldu Drosini prije dva tjedna. Miha Zajc, njegov partner u ruhu osmice, uvijek korektno odrađuje posao. Njegovi su potezi čisti, jasni i smisleni. Upravo je ovaj tandem odradio krupan dio posla u najsvježijoj pobjedi jer su rotacijama i slobodom otvarali suparničku obranu, konstantno su bili na lopti i u prilazima, a u više su navrata zaprijetili i prema golu. To se, doduše, i očekuje od Dinamovih igrača na tim pozicijama, ali toga je nedostajalo u prethodnim utakmicama, a i u manjku doprinosa veznih igrača – i u kreaciji i u pogocima – krije se jedan od razloga sterilnosti posljednjih tjedana.
Zajc je bio starter na posljednje tri utakmice, a Stojković je na posljednje dvije odradio sve minute: hoće li ovaj dvojac biti oružje i za Varaždin? Odnosno, mogu li njihove role ugrijati i rasplamsati Dinamo na početku zime? Prvi odgovori slijede u subotu.
