O trenutačnom stanju u Dinamu, koje ne izgleda dobro, te o treneru Mariju Kovačeviću porazgovarali smo s bivšim sjajnim nogometašem plavog kluba Mladenom Munjakovićem (64). Izabrali smo ga za sugovornika jer pozorno prati sve što se događa u Maksimiru, gleda svaku utakmicu i definitivno ‘živi Dinamo‘. Jako mu teško padaju posrtaji Kovačevićeve momčadi.
Misli li da Kovačević treba nastaviti posao, je li u stanju dobiti svlačionicu, može li stvari vratiti na početne postavke, je li dorastao svemu što plava klupa nosi?
– Očito se nešto loše događa u momčadi. Kao bivši igrač, po ponašanju igrača na terenu, držim da nešto ne štima u svlačionici. Nitko me ne može uvjeriti u suprotno. Kad vidim mahanje igrača ili napucavanje lopte, onda to znači da trener ne drži stvari u svojim rukama. O Kovačeviću kao treneru inače imam dobro mišljenje, ali isto tako mislim da nema kontrolu nad svlačionicom! Daj Bože da sam u krivu, ali stekao sam takav dojam – kaže nam Munja za uvod.
Priča nam da mu nije jasno što se dogodilo momčadi u odnosu na početak sezone.
– Od onog jakog presinga, brzih i agresivnih igrača, dobili smo igrače koji kaskaju. Jedina dva igrača koja su na razini su Josip Mišić i Arber Hoxha. Nikada nisam vidio da dva stopera toliko vode igru kao što to rade u Dinamu, mislim na Domingueza i McKennu. Vezni stalno guraju lopte u šumu igrača, uopće ne kreiraju igru, imaju ‘305 dodavanja‘ između sebe. Ne trči se bez lopte. Ne bih htio sad nešto filozofirati, ali sve je itekako vidljivo.
Ima jednu preporuku:
– U Dinamu se svi skupa moraju sabrati ili će sve otići k vragu! Netko tu treba nekoga povući za uho. Pa i neke igrače potjerati iz momčadi. To bi, naravno, trebao napraviti trener Kovačević. A tko drugi?
Može li on to?
– Kovačević bi već to napravio da može. Vjerujte, ja s njim proživljavam sve ovo što se događa. Kad mu vidim lice za vrijeme utakmice, meni ga je žao. Ne govorim tu o njegovom nogometnom znanju, već o autoritetu prema svlačionici. Mislim da ga nema. Ovo zvuči bezobrazno, ali dva nervozna igrača ruše sve taktike svijeta! A ima takvih u momčadi Dinama. Ne znam zašto je to tako. Je li netko nešto obećao tim igračima, igranje, minutažu… To ne mogu znati, govorim kao navijač i gledatelj utakmica.
Još mu nešto nije jasno…
– Evo, recimo, Dominguez… Taj dečko može igrati u ‘ligama petice‘. Čitam prije utakmice sa Celtom da ima određenih problema. Pa zašto je onda u momčadi? Nitko ne može igrati ako nije maksimalno spreman. Isto tako, nisu mu jasne te izmjene koje radi Kovačević, pozicija za poziciju. Što se dobiva time kad se Goda zamijeni Perez Vinlofom? Dalje, što se dogodilo s Ljubičićem? Protiv Celte nije dotaknuo loptu tri puta. Stalno negdje odlazi gdje nema lopte. Uopće ne razumijem što to Dinamo igra. A ogromna je za mene tajna kako se dogodio takav pad nakon pobjede nad Hajdukom, nakon Fenera, Maccabija…
Veli da se teško može sjetiti kad je momčad Dinama u tako kratkom vremenu ispala iz forme, kako je nestao ritam igre.
– Sad je ozlijeđen Valinčić. Pa neka se nađe igrač koji će ga zamijeniti. Theophile? Nije to njegova pozicija, ali tko mu je pomagao protiv Celte? Nitko. I taj Lisica. Sad bez Valinčića izgleda kao da je izgubio obje noge. Ozljedom Valinčića nestao je i Lisica. Pa onda je na treneru da promijeni formaciju igre. Nisam vidio da se formacija igre ikad promijenila tijekom utakmice. Bez obzira kakav je rezultat!? Pa ne može se mijenjati samo igrač za igrača na istim pozicijama. Nikad u svojoj povijesti Dinamo nije bio pročitana knjiga kao što je sad. Godinama se nisam zbog svog kluba tako živcirao – zaključio je Munjaković.
