Otkako se promicalo uvođenje Lige 10 (2013.), s četverostrukim međusobnim ogledima, tvrdilo se da će biti sjajno gledati (najmanje) četiri najveća derbija u sezoni. U proteklih 12 godina primijetilo se da je takav format stalnih susretanja, nekad i sa 6 susreta, nudio odveć puno “glamuroznih očekivanja”, a manje spektakularnog nogometa. Vremenom je intenzitet derbija, pogotovo uz dominantnost Dinama u SHNL-u, smanjen u doživljaju, uz povremene visoke naboje kad bi akteri bili natjecateljski bliži. Ovaj derbi, ponajviše zahvaljujući uobičajenom “pumpanju” medijskih okruženja, jedan je od takvih, s nešto više naboja. Dinamo i Hajduk su blizu, na bod za Modre, i odmakli su ostalima na 9 odnosno 8 bodova. Dojam nevelike razlike između dva kluba doprinosi da se pojačavaju tonovi “spektakularnosti” derbija…
Na kraju dana stvari vam dođu na isto kad je u pitanju natjecateljska važnost. Pobijedi li Dinamo, išao bi na plus 4, i? Prije nekoliko kola na plus 4 bio je Hajduk. Kako je u Dinamovu okruženju tada odzvanjala jeka katastrofe, tako bi zasigurno bilo u Hajdukovu okruženju da zaostanu četiri boda.
No, objektivno gledano, što bi to, ili druga dva moguća epiloga, značila za nastavak sezone? Osim, ajmo reći, doze više samopouzdanja za pobjednika, ništa se bitno ne bi promijenilo. Ne samo zato što preostaje još 20 kola do kraja, već i zbog činjenice da su oscilacije u oba tabora, inače zajedno u rekonstrukcijama stručnog i igračkog kadra, redovite. Uz to, ostala konkurencija u SHNL-u smanjila je razliku u kvaliteti-moći prema (prije svega) Modrima i (već prije) Bijelima. Što zapravo ukazuje na drugu bitnu stavku uz doživljaj najvećeg derbija.
Prvenstvo nije ovisno o četiri međusobna susreta Dinama i Hajduka, nego o svim utakmicama, jer sve one vrijede isti broj bodova. U prilog tome ide i sljedeće stanje. U sezoni 2021./22. Hajduk je imao 2 pobjede, remi i poraz (7-4 u bodovima), ali je na kraju Dinamo bio prvak, a Splićani drugi. U sezoni 2023./24. iste brojke, 2-1-1 u korist Hajduka, uz završno treće mjesto, dok je prvak bio Dinamo. K tome, Modri su dobili dvoboje u superkupu i polufinalu kupa. Naposljetku, i prošle godine opet je Hajduk imao 2-1-1, ali je ponovljeno treće mjesto, iza ovaj put drugoplasiranog Dinama…
To nam sve potvrđuje da bi derbi, neovisno o svom folkloru koji ga prati, treneri i igrači trebali racionalno tretirati u natjecateljskom smislu. Rezultat je važan, ali u kontekstu činjenice da se igra još 20 kola, ovaj put je važnije kakvu će igru prikazati Modri i Bijeli. Jer temeljem toga će se na skoro pola sezone bistrije prepoznati čiji su tehničko-taktički potencijali uvjerljiviji…
U prvoj utakmici u Splitu djelovalo je tipično za igru Garcijinog Hajduka. Prevlast u posjedu (63-37%), jalova inicijativa i nekonkretnost (velike prilike 0-1, golovi 0:2), uz manjak agresivnosti (prekršaji 5-15). Dinamo je pak bio čvrst u bloku, kompaktnih linija i u očekivanju prilike da u tranziciji zada završni udarac. To se i dogodilo, u tzv. pragmatičnoj igri, s što manje rizika.
U Maksimiru će vjerojatno biti manje izražene razlike u posjedu (inicijativi), kao i očekivano više prostora u tranziciji na obje strane. Osim ako jedan od trenera, u ovom slučaju više Garcija, ne odstupi od svojih načela i osnaži defenzivnu kompaktnost, tipujući na kontre. Kako god bilo, ovo je utakmica koja neće riješiti ništa dugoročnije natjecateljski odrediti, ali svakako bi mogla pokazati čija igra u nastavku može biti snažniji alat za ostvarenje ambicija.
