Mario Kovačević priprema se za nastavak putovanja u Europskoj ligi otvarajući paket od loše i dobre vijesti. Loša? Nakon poraza u velikom derbiju Dinamo na SHNL tablici ne gleda u leđa samo Hajduku, nego i Varteksu, što trenera neizbježno navodi na preispitivanje prioriteta: trebamo li možda žrtvovati Europu kako bi obranili naslov hrvatskog prvaka?
A dobra vijest? Sljedeći suparnik Anderlecht iz ove je perspektive u još težem škripcu, jer guli već desetu sezonu bez titule nacionalnog prvaka. Od 1947. kada je osvojio svoj prvi od 34 naslova belgijskog šampiona, najtrofejniji klub u zemlji ne pamti sličnu sušu. Jednom davno dogodilo mu se da je sedam ljeta životario bez prvenstva kao ultimativne nagrade (razdoblje 1974-1981), ali je manjak domaće zlatnine tih dana kompenzirao međunarodnim peharima. Pokali s Uefinim žigom napucali su rejting kluba, koji je pod vodstvom karizmatičnog predsjednika Constanta Vanden Stocka suvereno vladao zemljom 25 godina.
Anderlecht je za njegove vladavine sazidao dinastiju osvojivši deset belgijskih titula i sedam nacionalnih kupova. Nabujalu moć demonstrirao je i izvan belgijskih granica osvajanjem dva Kupa pobjednika kupova, još jednog Kupa Uefe i dva Uefina Superkupa. Pritom se Vanden Stock nije zaustavio na trofejima, već je klub prekalibrirao iz belgijske u europsku gromadu preseljenjem na tada moderni stadion s ložama za biznis partnere. Logično je bilo da stadion ponese ime Vanden Stock.
Kada su 2009. godine prvi put podijelili ring, Dinamo i Anderlecht nalazili su se u komfornijem položaju nego danas. Dinamo je upravo bio cementirao svoju vlast u Hrvatskoj četvrtom uzastopnom titulom, na horizontu se još dugo neće pojaviti ravnopravan suparnik, dok je Anderlecht slagao mali dream team koji će u sljedećih osam godina isporučiti navijačima pet naslova državnog prvaka. Nogometni ponos Bruxellesa pobijedio je u rujnu 2009. u Maksimiru sa 2-0 moćnu plavu momčad naoružanu nekolicinom budući svjetskih zvijezda i osvajača mundijalskog srebra (Mario Mandžukić, Dejan Lovren, Milan Badelj), kojima su leđa čuvali prekaljeni asovi poput Roberta Kovača i Leandra Cufrea. Od još jedne utakmice u Europskoj ligi – Anderlecht je osvojio skupinu ispred Ajaxa, a Dinamo ostao ispod crte – široj nogometnoj publici ipak je zanimljiviji bio nastup dječaka oko čijih će se transfera u budućnosti okrenuti gotovo 400 milijuna eura uz približno jednak broj golova za klubove i belgijsku reprezentaciju. Premda je tek bio navršio 16 godina, Romelu Lukaku već je djelovao kao tenk.
Za nogometaše u plavom i purpurno-bijelom koji će u četvrtak istrčati na maksimirski teren Lukakuove brojke zasad su u sferi znanstvene fantaastike, iako se Dion Drena Beljo sve jasnije profilira kao napadač od 30+ golova po sezoni. Strijelac koji polako zamiče u karijerni suton svejedno može poslužiti kao svjetionik u najavi utakmice, jer su i Dinamo i Anderlecht primorani razvijati tinejdžere s nadom da bi oni sutra mogli vrijediti 25 ili 30 milijuna eura. Rekordne Anderlechtove prodaje i dalje su Jeremy Doku (za 26 milijuna eura u Rennes) i Youri Tielemans (25 mil. eura u Monaco), a u klubu se nadaju da bi srpski golgeter Mihajlo Cvetković mogao nadmašiti njihovu cijenu. Ovaj 19-godišnjak nedavno je probio led i u meču Lige nacija s Nizozemskom upisao prvi gol za reprezentaciju.
Lanjska Dinamova kampanja u Europskoj ligi u izvjesnom je trenutku izgledala kao ogledna vježba iz aranžiranja skupog izloga. Beljo je na startu natjecanja ‘doubleom‘ ispratio Fenerbahçe iz Zagreba (3-1), a kada je u drugom kolu na pogon Matea Lisice i Dejana Ljubičića momčad projurila pored Maccabija u Bačkoj Topoli (ponovno 3-1), navijači su počeli maštati o reprizi proljeća 2021. godine kada su plavi odletjeli do četvrtfinala EL-a. Tih je dana Moris Valinčić stigao na prag reprezentacije pokazavši se na radaru klubova iz Serie A, a u nastavku sezone se Luka Stojković predstavio kao sljedeća velika Dinamova priča. Godinu dana kasnije, svi su oni osim prekaljenog Ljubičića i dalje na istom mjestu, barem u smislu lokacije, jer u igračkom pogledu naočigled stagniraju.
– Anderlecht je u sličnom položaju. Budući da posljednjih sezona klub nije zarađivao od uspjeha u Europi, ljetos je prodao 17-godišnjeg Nathana De Cata u Hoffenheim za 20 milijuna eura. Šteta jer je riječ o iznimnom talentu. Novi tehnički direktor Antoine Sibierski doveo je u međuvremenu jedanaestoricu manje poznatih igrača, gledajući u prvom redu da odgovaraju mentalitetu koji on traži od momčadi. Trener Vitor Bruno dosad je asistirao u stožeru Sergija Conceicaa, inzistira na disciplini, svi u isto vrijeme na ručku, obavezni kostobrani na treninzima i slično Navijači su gladni naslova prvaka nakon deset godina posta, ali vlada uvjerenje da se to neće dogoditi niti ove godine jer je Club Brugge bitno jači – informira nas Yves Taildeman, kroničar koji prati Anderlecht za La DH Les Sports.
Poslije ove mini-revolucije Anderlecht traži novi pravac, momčad je otvoreno gradilište, reklo bi se ‘work in progress‘, dok Dinamova više djeluje kao ‘work in regress‘. Trener je pod pritiskom, ali naučio je s vremenom da boraviti u Dinamu znači živjeti u ritmu čestih turbulencija. Namjerava li obnoviti kredit kod poslodavca, Kovačević treba jedan prestižan skalp, a Anderlecht svakako pripada toj kolekciji.
Još važnije za Dinamo bit će da u nastavku sezone pronađe radost u igri. U Splitu, kao i u brojnim prethodnim utakmicama, plavi su djelovali previše šablonizirano i ukočeno, kao da igraju s olovnom kuglom oko nogu. Roster je dovoljno dug da trener u njemu pronađe adute za seriju od sedam utakmica (Anderlecht, NEC Nijmegen i Sunderland u EL, Slaven Belupo, Rijeka, Rudeš i Varaždin u SHNL) koju servira kalendar do sljedeće stanke i novog okupljanja ‘vatrenih‘ sredinom studenog.
