Na otvaranju ljetne nogometne tržnice šarmantan talijanski udvarač bombardirao je Dinamov elektronički sandučić glamuroznim upitima. Dok je jezero Como, s istoimenim pitoresknim mjestom, nekoć bilo hit-destinacija za ljetovanje rimskih senatora, ista je lokacija udica za dvojac nogometnih romantika, tandema bivših “topnika”. Cesc Fàbregas u trenerskom odijelu i Thierry Henry u ruhu manjinskog vlasnika pogurali su talijanski klub prema prvoj promociji u elitu nakon više od dva desetljeća i, paralelno, počeli njuškati tržište u potrazi za nadogradnjom uoči bitaka u Serie A.
U projektu modernizacije rostera, pod sloganom “dugoročno i održivo”, Como je masnim markerom zaokružio ime 20-godišnje “pčele radilice” iz redova “modrih”, Petra Sučića, namirisavši u njemu idealan omjer cijene i kvalitete, igrača koji bi osvježio srce momčadi, a uz nekoliko sezona u najvišem talijanskom društvu i obogatio klupsku blagajnu u budućnosti.
Paralelno, njihov je entuzijazam nanovo zacementirao tezu o renomeu hrvatskih i Dinamovih veznjaka na kontinentu, na temelju koje inozemni klubovi u mladićima vizualiziraju nove Modriće, Kovačiće i Brozoviće. Ujedno, interes Coma usmjerio je maksimirski klub prema valu na kojem je surfao četiri puta u proteklih pet godina, prodavši (nominalno) četiri hrvatska igrača s te (ili slične) pozicije na prestižne destinacije, uz začin višemilijunskih odšteta.
Ivan Šunjić je 2019. odletio prema Birminghamu za osam milijuna eura, s 22 godine i deset mjeseci na leđima. Godinu dana poslije Nikola Moro potpisao je za moskovski Dinamo u transferu vrijednom osam i pol milijuna eura, tada je imao 22 godine i pet mjeseci. Niz je iduće godine nastavio Kristijan Jakić koji je u frankfurtski Eintracht prvotno otišao na posudbu, da bi poslije i službeno postao član njemačkog kluba. Transfermarkt tu operaciju službeno procjenjuje na “samo” 3,5 milijuna eura, a u trenutku prvog odlaska prema Bundesligi imao 24 godine i tri mjeseca, ali pravi iznos, uz bonuse, trebao bi biti i veći. Zaključno, iako je u Maksimiru nerijetko igrao lijevog ili srednjeg braniča, i Bartol Franjić originalno je zadnji vezni igrač, koji je transferiran u Wolfsburg 2022. za sedam i pol milijuna eura, napustivši “modre” u dobi od 22 i pol godine.
U prijevodu, s obzirom na to da je Sučić prije točno godinu dana, 15. srpnja 2023. u Superkupu protiv Hajduka, upisao službeni debi, a danas ima 20 godina i devet mjeseci, svježi primjeri raščišćavaju put prema zaključku da nije idealno vrijeme za rastanak.
Osam milijuna eura, uz poneki bonus, koliko su Talijani nudili za Sučića, dakle, slična je odšteta koju je klub dobivao za tri hrvatska veznjaka u proteklih pet godina, koji su Maksimir napuštali s minimalno dvije godine više od Sučića. Iako je nogometno tržište nepredvidljiv “roller coaster”, jer Como ili netko drugi može iste sekunde izbrojati milijune do zaista nemoralne ponude, zadržavanje Sučića u ovom trenutku ne poprima konture rizika, naprotiv ono je – logično.
Pogotovo ako se u računicu ubace rezultati s pripremnih testiranja u kojima igrač iz Bugojna pomiče granice, a suigrači mu gledaju u leđa, ali i činjenica da bi u nadolazećoj sezoni mogao prezentirati još veći “boom”. S obzirom na to da Dinamo 180 minuta, ili koja više, dijeli od ulaska u Ligu prvaka, jasno je da bi nastupi u elitnom natjecanju dodatno podigli njegovu cijenu. Klub bi, dakle, i dalje na raspolaganju imao njegove “box-to-box” kvalitete, a u bližoj budućnosti njegov bi transfer još značajnije napunio blagajnu. Win-win.
Dok je u predvečerje Eura smješten na širi popis, čime je najavljen njegov skori ulazak među “vatrene”, Sučićevu budućnost pažljivo bi trebao motriti i Dalićev stožer s obzirom na to da se, prema fizičkim i nogometnim performansama, kristalizira u idealnog zamjenika za Brozovića, zbog čega je važno da se razvija u pravom, dosadašnjem smjeru. Iako je Dinamo od njih pristojno napunio proračun, Šunjić, Moro, Jakić i Franjić nisu dogurali do važnijih pozicija u nacionalnoj vrsti, odnosno Jakić je skupio pet nastupa, a Moro jedan. Naravno, obojica su i dalje na izbornikovu radaru, obojica igraju u jakim klubovima i obojica bi u budućnosti mogla podebljati taj opus.
Međutim, slučaj “Pero”, kako u Maksimiru zovu Sučića, morao bi biti drugačiji i osjetno uspješniji. I zbog klupske scene, i zbog kockastog ruha. Prvi kadrovi profesionalnog puta, uz jak interes iz inozemstva, zaista upućuju na zaključak da Hrvatska dobiva novog igrača za budućnost.
