Sjećam se tog gola, kako ne… Jasmin Agić poveo je loptu otprilike na ovom dijelu terena i krenuli smo u kontranapad – oživljavao je u utorak povijesnu sličicu Eduardo da Silva, dok je praznim Emiratesom odjekivao bas Eugenija Albarelle.
Pomoćni trener u stožeru Fabija Cannavara u prošlom je životu bio vojni zapovjednik ili barem operni pjevač: dok igračima dijeli instrukcije, sve oko nas grmi.
– Preuzeo sam loptu na lijevoj strani i krenuo prema golu. Pred kaznenim prostorom pronašao sam Etta, a on mi je gurnuo povratnu. Spetljao se jedan Arsenalov stoper, Djorou ili možda ipak Kolo Toure, a ja sam pogodio onaj desni kut – rukom u zraku Eduardo crta epilog akcije.
I tako je zapravo Emirates kršten na međunarodnoj pozornici, veliki Dinamov golgeter produljio je u povijesne knjige kao strijelac prvog pogotka u eurokupu na novom stadionu. Dogodilo se to u kolovozu 2006. godine. Dinamo je poveo, ali nije sačuvao vodstvo. Dudu je, međutim, ostao podcrtan debelim flomasterom u bilježnici Arsenea Wengera i godinu dana kasnije preselio se u sjeverni London.
Danas je ovdje u ulozi ambasadora utakmice; Arsenal se sjetio nogometaša koji povezuje dva suparnika u Ligi prvaka.
– Velika mi je čast gledati dva kluba za koja sam igrao. Dinamo mi je dao veliku priliku i otvorio vrata svijeta, u Arsenalu sam potvrdio svoje nogometno znanje i izgradio status na međunarodnoj razini. Privilegija je to.
I mali obiteljski rat za vrijeme utakmice jer 14-godišnji sin Matheus navija za Arsenal, dok je tata ostao vjeran Dinamu.
– Svađe još nema. Matheus je miran dečko, a osim toga Arsenal igra doma i naravno da je favorit. Sin je počeo pratiti Arsenal jer je to svježija uspomena u našoj obitelji nego Dinamo. Ja sam već igrao za Šahtar kada je on nogometno prohodao i počeo pokazivati zanimanje za nogomet, ali zavolio je Arsenal još dok smo bili u Ukrajini.
Eduardo je nesuđena velika zvijezda Topnika, bio je predestiniran nadmašiti Davora Šukera koji je ovim krajem prošao dok je klub još stanovao na Highburyju. U prvoj sezoni bez problema se prilagodio brzini Premier lige postigavši 12 golova prije nego što mu je Martin Taylor onim horor startom slomio nogu na dva mjesta i bacio mu karijeru debelo unazad.
– Noga je dobro. Nakon one ozljede igrao sam još desetak godina na visokoj razini – bježi 41-godišnjak od neugodne uspomene, iako je od tog brutalnog faula na ovom meridijanu nemoguće pobjeći.
Birminghamov kostolomac skinuo je Eduarda sa zvjezdane putanje i usmjerio ga prema nekim manje zahtjevnim sredinama. Kada pokucaju na Eduardova vrata, engleski mediji redovito evociraju baš taj detalj i ne zaboravljaju citirati dr. Khalida Balocha, kirurga koji je lijepio rasute koščice u Eduardovoj nozi.
– Ni prije ni poslije nisam vidio ozbiljniju sportsku ozljedu – komentirao je liječnik.
Prije godinu dana, prilikom 16. obljetnice teške ozljede, The Sun je pronašao nekadašnjeg hrvatskog reprezentativca da bi ga upitao je li ikada pogledao snimku ozljede.
– Nisam nikada i ne namjeravam – otkrio je Dudu.
– Ali kopačke s te utakmice i dalje čuvam. Premda su se raspale zbog velike vlage u Brazilu, pohranjene su u sobi mojih igračkih memorabilija, zajedno s medaljama i dresovima. Nakon godinu dana rehabilitacije te iste kopačke obuo sam u prvoj povratničkoj utakmici s Cardiffom u FA kupu i u njima postigao dva gola.
O dva gola maštali su dinamovci na putu prema Londonu kao o jamstvu za pozitivan rezultat. Jer protiv Arsenala na njegovu terenu, makar bio načet ozljedama, plavi su teško mogli računati na “clean sheet”.
– Ja sam svakako navijao za Dinamo, ali treba biti realan i priznati da je Arsenal veliki favorit, zbog čega bi i bod predstavljao uspjeh. Važno je da je Dinamo konkurentan i da nastavlja izbacivati prave igrače. Sada je ovdje Baturina, iskočio je Sučić. Ne govorimo samo o talentima nego o nogometašima koji će napraviti lijepe karijere. Dinamo uvijek pronađe način izbaciti nove klase…
