Vrag ti nedelu bez nogometa – jadali su se međusobno “kibici purgera”, navijači Građanskog u međuratnom razdoblju prošlog stoljeća, kada bi tjedan završavao bez natjecateljskih poslastica na igralištu, a taj Građanski je silan, neslomljiv. Građanski je ideja. Podsjetio je na to i Dinamo svoje navijače na rođendansko jutro objavom na društvenim mrežama, točno 115 godina nakon osnivanja kluba u Zagrebu, koji je tu nedjelju pretvorio u definiciju – “dana d”.
U gostima su ponovno bili Varaždinci. Kao i u završnom kolu prošle sezone. Tada su se paralelno osluškivale i iščekivale novosti s Rujevice, na kojoj je Rijeka igrala sa Slaven Belupom. Zagrepčani tada nisu dočekali “plavi dim” s Kvarnera, ali on se pojavio iznad Maksimira u novoj nedjelji protiv Varaždina. Iako je “nula” između Rijeke i Hajduka već okrunila novog prvaka, u Maksimiru je taj rezultat na tribinama prohujao, onako, tiho i ispod radara, jer su svi na istoku Zagreba znali da se u nedjelju titula i službeno vraća u Dinamove ruke, bez obzira na ishod utakmice u Rijeci.
I to se osjetilo na ulicama prijestolnice, jer su one bile plave i na periferiji grada, i u centru, a naročito oko stadiona. U dresovima i majicama su bili i ljudi u šetnji, na biciklima, oni koji su čak i išli u smjeru suprotnome od stadiona jer Zagreb ponovno živi punim plućima s Dinamom. Navijači su izašli na balkone i u subotu, kada su šampione pozdravili u Španskom, gdje su igrači dočekani na druženju s njima, a dimne bombe obojile su taj kvart u Dinamovu plavu.
Džentlmenski potez režirali su, zatim, i gostujući igrači na utakmici u nedjelju, koji su novopečenim prvacima priredili špalir po izlasku iz tunela i zapljeskali im. Maksimir je u ovim trenucima “ključao”. Sa Sjevera se zaorila ona najžešća od Pipsa – “Popevke sem slagal i rožice bral…” – na što se nadovezala, ipak, najprigodnija pjesma u tom trenu, ona koja svira nakon svakoga Dinamova pogotka u Maksimiru – “Nebo se plavi, bijeli se Zagreb grad, Maksimir slavi, prvi smo, prvi sad”. I taj je “evergreen” ove sezone često odzvanjao s maksimirskih zvučnika jer su Mario Kovačević i igrači kreirali stroj koji melje suparnike, nemilice šalje lopte u mrežu i, eto, ispravlja greške iz prošle sezone, u kojoj je Dinamo ostao bez pehara.
Uvodnu pjesmu je pratila i upečatljiva koreografija Bad Blue Boysa, koji su na tribini obilježili rođendan kluba s motivima Građanskog i Dinama, od 1911. do 2026., uz narančastu, a zatim i plavu dimnu zavjesu. Nedjelja koju će biti zahtjevno nadmašiti u Dinamovu navijačkom puku, ali i jedna od posljednjih nedjelja na ovom, starom Maksimiru. Betonskom starcu s dušom. Možda i posljednja nedjelja u kojoj je Dinamo zacementirao naslov na istom mjestu. Za pamćenje. Vrag ti nedelu bez nogometa…
