Priču o derbiju na Poljudu mogu početi rečenicom da Dinamo nije zaslužio izgubiti, a Hajduk je zaslužio pobijediti. Upravo tako sam ja vidio ovu predstavu. Bila je to zanimljiva, živa, brza, žustra utakmica, ali isključivo u sredini terena. Čim nijedan vratar nije imao ozbiljniju obranu, osim udaraca koji su ušli u njih, jasno da ni Hajduk ni Dinamo u završnici nisu pokazali previše. Govorim tu o onom dijelu utakmice kad se mogao igrati nogomet, o onome kasnije ne može se reći ništa pametno s obzirom na potopljeni teren. To nisu bili uvjeti za igranje nogometa.
Ne znam zašto je Igor Pajač na kraju onim prekidom izgubio dvije, tri minute i dopustio da se travnjak još više natopi vodom. U takvim uvjetima treba ti jako puno agresije za gol, Dinamo ju je imao, ali treba ti i jako puno sreće, no njena pomoć gostima je izostala. I Hajduk je došao do pobjede, možemo to i tako reći, s dva autogola.
U sredini terena igra je bila više zanimljiva nego kvalitetna. Da je bilo više kvalitete, bilo bi i više šansi, više ozbiljnih udaraca prema vratima. A to je izostalo. S prikazanom igrom ne možemo biti zadovoljni, ali možemo ipak s htijenjem, voljom i željom igrača. Možemo se opet malo sakriti iza toga, ali nije to prvi derbi koji je bio takav. Činjenica je da je bilo uzbudljivo i neizvjesno od prve do zadnje minute i s time možemo biti zadovoljni.
Hajduku ova pobjeda znači puno kako bi održao svoju pozitivnu atmosferu, dok je Dinamo primio još jedan udarac nakon svega što mu se dogodilo. No prava momčad iz ovog se može izvući, u to nema dvojbe. Ova utakmica sigurno nije riješila prvenstvo, Hajduk je upisao važnu pobjedu i idemo dalje. Puno je do kraja, ovo je tek posljednje kolo prvog od četiri kruga. Hajduk ne može previše slaviti, a ni Dinamo previše žaliti. Mnogo toga još je pred nama. Nije to bila utakmica za nogometne gurmane, ali derbiji su uglavnom takvi.
U oko sat vremena koliko se moglo igrati, Dinamo je pokazao da je bolja momčad. Sigurnija. No to ničim konkretnim nije pokazao, nije stvorio nijednu pravu šansu, nije napravio ono što momčad koja je bolja mora napraviti. Ako si bolja momčad, onda to ipak moraš pokazati konkretnijim stvarima na terenu. Ne možeš samo reći “bolji sam”, a to ne i dokazati. To možemo pričati mi sa strane.
Što se nekih odluka suca Pajača tiče, one su stvar VAR-a. Upitno je je li bio prekršaj na Lukasu Kačavendi uoči gola za 2:1, a za mene je svakako rubna situacija onaj prekršaj Rona Racija na Kačavendi. Dobio je žuti, mogao je i crveni, ali s obzirom na ovu konstelaciju stvari na terenu, nisam siguran da bismo na te odluke trebali obratiti previše pažnje. Takav je kriterij koji su suci nametnuli.
Gonzalo Garcia je nadmudrio Marija Kovačevića? Oprostite, ali to su gluposti. Na osnovu čega? Dva autogola? Ponavljam, mislim da sam u pravu, što ne znači da jesam, ali Hajduk je zaslužio pobjedu, a Dinamo nije zaslužio poraz. Ako je netko nekoga nadmudrio, onda je teren nadmudrio obje momčadi. Ne, za Dinamo ovaj poraz od Hajduka definitivno nije katastrofa.
Realno, s obzirom da na našoj najvećoj utakmici rivali nisu uspjeli stvoriti veći broj šansi, nema puno razloga za optimizam uoči europskih dvoboja koji su pred Dinamom i Hajdukom, ali Europa je ipak neka druga priča. I zato sam ipak optimist. Igrači u svojim nogama imaju mogućnosti da pokažu više, nadam se da će tako u četvrtak i biti.
