Došla su vremena da se u sve sumnja, a kada je Hajduk u pitanju, Marko Livaja je najbolji primjer. Neki će reći đavolska ili vražja posla jer riječ Lucifer između ostalih tumačenja znači i – onaj koji sumnja, ali ostavimo se spiritualnog, kad je Hajdukova navijačka armija ionako podijeljena na “sto” struja, a svatko misli da najbolje zna što bi trebalo napraviti za svekoliki pomak na bolje. Njima još treba pridodati i stručnjake sa strane, analitičare, influencere i tiktokere, sve koji vlastitu promociju i profit vide u Hajdukovu imenu.
Može se početi s onim krugovima koji bi Livaju u njegovoj zaista najslabijoj sezoni u bijelom dresu odmah i potjerali na izlazna vrata Poljuda, iako ima ugovor do ljeta 2027. U prilog toj ideji išla bi odluka trenera Gonzala Garcije da ga posljednjih mjeseci u većini utakmica prebaci na klupu, pa ispada raritetna vijest da je Livaja u Osijeku postigao svoj prvi pogodak u 2026. godini, i to iz kaznenog udarca. Pritom je i jednu čistu priliku na prazna suparnička vrata krajem prvog poluvremena promašio, što je opet rijetkost. Nedoživljene su do nedjelje bile i još dvije stvari. Garcia je prvi put u dvije uzastopne utakmice na teren poslao istu početnu jedanaestoricu, a Hajduk je prvi put otkako je Liga 10 (sezona 2013./2014. bila je premijerna) slavio na oba gostovanja u Osijeku.
Ovaj drugi podatak više će reći o nemoći i očajnoj igri aktualnog osječkog kadra kojeg vodi Željko Sopić, ali ako se vratimo na šokantni početak tjedna i smjenu sportskog direktora Gorana Vučevića, onda se Hajdukova momčad izdigla iznad situacije koju je skuhala vrhuška kluba i na terenu pokazala i karakter i moć. Kontrolirala je susret od prve do zadnje minute, a Livaja svoju priliku nije propustio. Mirno je realizirao kazneni udarac u 15. minuti, a za njegovo psihološko stanje to je od izuzetne važnosti. Izmučen svime što se događalo, još od onog ljetnog ispadanja iz Konferencijske lige od Dinama u Tirani, za njega je primarno srediti glavu ili, što se popularno kaže, pristup.
U cjelini gledano, nije on u Osijeku pružio nezaboravnu partiju niti se vratio najboljim izdanjima iz prošlosti, ali kada padneš, nije se lako dignuti, pa i mali korak naprijed može biti prekretnica. Upravo tako trebalo bi promatrati njegov pogodak u Osijeku, a onda se odmah može pridodati i ime Ante Rebića, jer su njih dvojica najiskusniji i najkvalitetniji igrači Hajduka, ma koliko probuđeni “genetski monstrum” Rokas Pukštas ili najbolji strijelac Michele Šego konkretnim učinkom bili ispred u ovoj sezoni (nemoguće je opet se ne upitati zašto je Gattuso prošle sezone držao Pukštasa na klupi?). Kontra koju je Rebić povukao u 41. minuti, pretrčavši pola terena, i dodavanje za Livaju koji je ispratio akciju, ali nije zabio, ogledni su primjer onoga što Garcia od njih traži u svojoj taktičkoj ideji.
– Livaja je odigrao dobru utakmicu, odnosno odigrao je ono što treba, dao nam je puno i s loptom i bez nje. Također, dosta dobrih stvari došlo je zbog njegove trke, odličan je u mnogim stvarima i sretan sam zbog njega – kazao je Garcia poslije utakmice u Opus Areni, a takve riječi imaju težinu.
Zna se da je Urugvajcu količina trke jedan od glavnih kvalifikacijskih parametara po kojima bira sastav, što se naročito odnosi na krilne i pozicije u sredini terena. Livaja trkački nije na razini najviših zahtjeva, ali tu se vraćamo priči o pristupu i voljnom momentu kojima se dosta toga može nadoknaditi i nadomjestiti. Ako si rastrčan i angažiran, i u posjedu i bez lopte kada se traži presing, onda je to tražena formula na kojoj Hajdukov aktualni strateg inzistira od prvog dana dolaska na Poljud. Tko se uklopi – profitira, tko ne može – padne u drugi plan.
Garcia želi vidjeti Livaju koji grize do kraja, kako na treninzima tako i na utakmicama, a onda će, unatoč svim sumnjičavcima, njegove tehničke i realizatorske sposobnosti opet isplivati; doći će i golovi i asistencije, što je ovom Hajduku i najpotrebnije, jer Urugvajac se na neefikasnost često žali. Osijek je definitivno najavio Livajin izlazak iz letargije, a slično je i s Rebićem.
Nakon prošloljetnog dolaska na Poljud trebalo mu je nekoliko mjeseci da bi se vratio u optimalno fizičko stanje, a s tim je došla i forma u završnici polusezone, nekoliko golova i jako dobrih nastupa. Očekivalo se da će Rebić nastaviti sa sličnim izvedbama, ali najprije je morao propustiti ogled s Istrom, kao i Livaja, pa je uslijedio poraz u Gorici i pobjede nad Slavenom i Osijekom u kojima nije bljesnuo, ali nije bio ni loš. Nije to još ono što bi Rebić želio i mogao, ali kada je spreman, uvijek može ući u seriju pravih utakmica s konkretnim rješenjima i potezima.
U Osijeku je, primjerice, osim kontre s Livajom, imao i dvije vrlo dobre akcije s Filipom Krovinovićem u kojima je Krovinović ulazio u šesnaesterac i, da su mu udarci bili precizniji ili rješenja za suigrače bolja, mogao je to biti i bar jedan pogodak. Ima Rebić pravo žaliti što u Opus Areni nije upisao asistenciju za gol, a sebe treba kriviti što je olako krajem prvog poluvremena zaradio žuti karton, koji će ga udaljiti iz nedjeljnog Jadranskog derbija s Rijekom na Poljudu.
Samim tim trener Garcia neće doći u priliku i treće kolo u nizu izvesti isti sastav, a sada je glavno pitanje tko na lijevo krilo umjesto Rebića? S obzirom na to da se Šego oporavio i odigrao posljednjih petnaestak minuta u Osijeku, neće biti iznenađenje ako osvane na svojoj staroj poziciji, ali ako ozdravi i Iker Almena, onda je moguć i njegov povratak među startere.
Kako je i Roko Brajković ostavio jako dobar dojam u zadnja dva starta, sada bi već Garcia mogao imati i višak rješenja na krilnim pozicijama, što opet otvara staro pitanje o tome hoće li Livaja ostati u početnoj jedanaestorici? Ako je Osijek mjerilo, ipak bi trebao, jer nije on još zarđao za Garcijin model nogometa punog presinga i trke, kao što sustav nije “sveto pismo” da bi svaka karika u njemu jednako funkcionirala. Ipak je nešto u igračkoj kvaliteti i tehnici, iako nespreman ili nedovoljno motiviran igrač uglavnom postaje igrač manje…
