Atletico Madrid će za manje od dva tjedna, 18. ovog mjeseca u Sevilli na stadionu La Cartuja igrati finale Kupa kralja protiv Real Sociedada iz San Sebastiana. Završnicu su madridski crveno-bijeli osigurali nadjačavši u dva susreta polufinala – Barcelonu.
Barceloni je pak minula subota doista bila Velika subota jer su došli nadomak 29. naslovu prvaka Španjolske, a sve nakon što su pobijedili – Atletico Madrid.
Dva najveća trofeja u španjolskom nogometu su blizu dobivanja novih vlasnika. Nema jamstva naravno, ali… Atletico neovisno priči kako u finalu nema favorita, ipak slovi za mrvicu jačeg suparnika od društva iz San Sebastiana. Barcelona je pak došla 8 kola prije kraja do prednosti 7 bodova, a od osnutka La Lige odnosno od sezone 1928./29. baš nikad se nije dogodilo da klub s takvom bodovnom prednošću i toliko kola prije kraja, ne i na koncu natjecanja paradirao svojim gradom i s usklicima “campeones, campeones”.
No opet, obje momčadi ne samo što (logično) nisu sigurne u trijumfalni konac navedenih natjecanja, nego na pameti imaju nešto dodatno. Lov na još jedan trofej. Onaj najviši, najveći u Europi – Ligu prvaka. I dakako, na tom željenom putu na koga su naletjeli? Jedan na drugog! Barca – Atleti, jedan od parova četvrtfinala Lige prvaka. Igrali su međusobno prošle subote, pa će ove srijede, a onda opet samo 6 dana kasnije. Čak niti to nije baš tako raritetno jer ovaj je par jedan od najučestalijih uopće u Španjolskoj, ali i šire. Dosad su se ukupno kroz povijest susretali u čak 252 susreta u svim mogućim natjecanjima. Barca je Atletico Madridu daleko najučestaliji suparnik, dok je Barcelona samo s jednim klubom igrala više utakmica. Jasno, s Realom (263 utakmica).
U kolikoj mjeri predstojeće dvije utakmice četvrtzavršnice Lige prvaka nude ipak dimenziju više, moglo se za zamijetiti iz ponašanja Diega Chola Simeonea, temperamentnog stratega Atletica. U subotu je bio za njegove pojmove, nevjerojatno miran. Iako je igrao doma, iako je u posljednjim trenucima sudačkog dodatka prvog poluvremena ostao s 10-icom igrača (Nico, crveni karton), iako je početkom drugog poluvremena pokazan, ali onda intervencijom iz VAR sobe poništen crveni karton gostujućem igraču (Gerard Martin), te iako je primio odlučujući gol tri minute prije kraja (Lewandowski) i to ramenom!? Nije se žalio, nije skakao, ludovao pokraj aut-crte, gestikulirao prema tribinama Wanda Metropolitano stadiona tražeći dodatnu iskru poticaja. Ništa od toga! U redu, nećemo napisati da je sjedio na stolici kao bubica jer bi pretjerivali, ali da nije bio poput prederuptirajućeg vulkana, to je točno.
Postojao je razlog. U La Ligi, Atletico nije u igri za naslov, a opet ne može pasti ni ispod 3. ili 4. mjesta. Liga prvaka dogodine mu je zajamčena, dakle realno, prošlosubotnja utakmica mu je bila manje bitna. Ono odnosno ovo što slijedi, e to je ono n što se “pali” Diego Simeone. Dobro, nije baš i da je Hansiju Flicku svejedno. Jedino što vruća argentinska krv malo drukčije iskazuje od kudikamo staloženijeg Nijemca. Naime, neposredno nakon subotnje utakmice u Madridu u kojoj su Katalonci slavili 2:1, obojica trenera su se sportski pozdravili, rukovali, ali DAZN kamere su uhvatile trenutak u kojem je Diego Simeone poručio Hansiju Flicku:
– “Još se moraš vratiti ovdje”.
Flick ga je na trenutak u čudu pogledao jer danima prije utakmice su birali komplimente jedan o drugome, a sad… Cholo Simeone aludira na uzvrat četvrtfinala Lige prvaka (utorak, 14. travnja), na Wanda Metropolitano. Drugim riječima, strateg Atletico Madrida jasno je stavio do znanja njemačkom kolegi da ovo u čemu je sad pobijedio je bio “gazpacho” ili ledena juha, španjolski specijalitet, naspram onog što mu sprema u sljedeća dva ogleda. Sad će u užarenu juhu istovariti tonu papra. Što u biti Cholo Simeone može napraviti, kako nauditi Barceloni?
Ove sezone su se ova dva kluba susrela u četiri navrata. Triput su slavili Katalonci, samo jednom Atletico, ali to jednom je bilo 45 minuta pakla za Barcu. U prvom poluvremenu prvog susreta polufinala Kupa kralja u Madridu je bilo 4:0 za crveno-bijele, a kako su igrali, da su postigli još doslovno 2-3 gola, ne bi bilo iznenađujuće. Atletico Madrid je učinio ono na što Barcelona nema pravog odgovora, rješenja. Vrlo visok presing, fanatično pritiskanje doslovno na 20 metara od Barcinog gola, lopta često u zraku i silna brzina, promjena strana. Tako je tih 45 minuta igrao Atletico Madrid. Jasno, za takvu igru valja imati i briljantno tjelesno pripremljene igrače, teško je na takvoj razini i tempu odigrati svih 90 minuta, makar… U uzvratu je baš to isto odigrala Barcelona. I uspjeli su to odigrati svih 90 minuta, te su ostali za samo gol “kratki”.
Ono u čemu će Barcelona biti manjkava jest izostanak ozlijeđenog Raphinhe. Igrača ritma, probojnosti, enormne energije, besprijekornog znanja i liderske uloge. Dobra vijest Kataloncima je vijest s treninga u ponedjeljak da će Ronald Araujo konkurirati za sastav, za razliku od Marca Bernala (ozljeda gležnja).
Diego Simeone je pak pred laganom dvojbom. Je li prvi vratar, pouzdani Slovenac Jan Oblak dovoljno spreman nakon sanirane ozljede za nastup. Slovenac se priključio treninzima prve momčadi, ali u ponedjeljak kako pišu španjolski mediji, nije igrao trening-utakmicu. S druge strane, njegova zamjena Juan Musso je u sjajnoj formi. Nije Oblak jedini koji se vratio. Isto vrijedi i za stopera Marca Pubilla i veznjaka Rodrija. Što se vratara tiče, gotovo je sigurno da će Musso braniti finale Kupa kralja jer cijele sezone i brani u kup natjecanju, a Oblak… Pa, Cholo Simeone sigurno kani navući neke oblake nad Camp Nou. Spremite se za grmljavinu!
