Krenimo od nulte točke okvira Marka Livaje u Hajduku. U četiri i pol godine taj čistokrvni talent nogometne igre upisao je 178 nastupa za Bijele, postigao 94 pogotka uz 45 asistencija.
U tih skoro pa pet sezona Hajduk je postigao ukupno 333 pogotka. Što znači da je Livaja uz golove (nešto više od četvrtine) i asistencije sudjelovao skoro u polovini realizacija splitske momčadi! Uz dodatak da je u 140 od 178 nastupa imao gol ili asistenciju. To sve govori o individualnoj kvaliteti tog igrača. Istovremeno to puno govori i o načinu igre, trenerima i suigračima koji su činili Hajduk od zime 2021. kad se Livaja vratio na Poljud.
Njegovi izvanredni osobni učinci su kroz 178 nastupa (prosječno je igrao 87 minuta) doprinijeli tome da Hajduk osvoji dvaput Kup. U prvenstvu je bio četvrti, dvaput drugi i sad dvaput treći. Pritom je znakovita dinamika ukupnih Hajdukovih pogodaka.
U prvoj mu punoj sezoni (2021./22.) Hajduk je uz Livaju postigao ukupno 85 golova. Sezonu poslije 83 (oba druga mjesta). Onda je uslijedilo 67 pogodaka u 2023./24. te 59 u 2024./25. (oba treća mjesta).
Dakle, splitski Bijeli bilježe krivulju pada pogodaka, ali u realizatorskom učinku Marka Livaje uglavnom smo u sličnim prosjecima. U punim sezonama (od 2021./22.) prosjek mu je 0,8 golova po utakmici, pa 0,5, potom 0,7, i lani 0,5. U prvih osam utakmica ove sezone ima samo jedan pogodak, dakle, prosjek 0,12. Je li to znak da mu igra novog trenera Gonzala Garcije ne odgovara ili je u pitanju nešto drugo, a što je od sintagme “ne može Hajduk naprijed samo na leđima Livaje” sada proizvelo suprotnu “da drugi daju golove, a ne Livaja”?
Prije svega, kažimo da se, primjerice, prošle sezone prosjek pogodaka Hajduka zaustavio na 1,37 (Livaja 0,5). Godinu prije iznosio je 1,55 (Livaja 0,7). U prvih 10 utakmica sezone Hajduk ima prosjek od 1,7 golova (Livaja u 8 ima 0,12), što je po trendu jače od prethodne dvije sezone. To što se u prvoj četvrtini sezone smanjio brojčani doprinos realizaciji Livaje ne znači nužno da je igrač u padu forme ili se ne snalazi u drugačijem sustavu igre u odnosu na prošle trenere.
Marko Livaja u Hajduku
Najbolju partiju, po našem subjektivnom dojmu, Hajduk je odigrao u Osijeku, kad je uvjerljivom igrom i rezultatski (2:0) svladao vrlo dobrog domaćina. U toj utakmici Livaja je u “istom nogometu” postigao majstorski pogodak i asistirao za drugi gol Šege. Ako u jednom te istom stilu igre imate takav uvjerljiv učinak u srazu s vrlo dobrim suparnikom, onda se logičnim nameće zaključak da igrač nema problem taktičke prirode u novom modelu igre…
Gonzalo Garcia bio je trener Istre 1961 dvije i pol sezone. I opetovano je iskazivao divljenje talentu Marka Livaje. Nije uopće sporno da se Urugvajcu najviše sviđaju igrači tehnički više kvalitete, temperamenta, ali od kojih traži i prihvaćanje njegovih taktičkih postulata. Livaja je protiv Garcijine Istre u 12 utakmica postigao 9 golova uz 2 asistencije. Dok je u prvom mandatu (2021. – 2023.) Livaja s Bijelima imao 6 pobjeda, 3 remija i 1 poraz, proljetos je u 2 utakmice Hajduk s Livajom ostao bez pobjede, uz remi i poraz.
Znači li manjak golova u prvoj od četiri faze sezone da Livaja i Garcia ne funkcioniraju zajedno? Znači li taj manjak realizacije dovoljno da uopće treba postavljati pitanje je li nešto dobro ili nije? Za objektivnije procjene valja ipak sačekati nešto dulji period, ali uvjerljiv je dojam da taj problem ne postoji.
Njegovo aktualiziranje je više posljedica impresivnih osobnih učinaka Livaje prošlih sezona, ali nije baš logično da jedan igrač tako strši jer onda to ukazuje da ga ostatak momčadi kvalitetom ne prati. Uostalom, to se svih ovih sezona opetovano navodilo kao pokazatelj limita što Hajduk ne može do titule…
Bitna razlika u odnosu na prošle sezone jest da pod aktualnim trenerom Hajduk igra drugačiji tehničko-taktički nogomet. Dok bismo u većini slučajeva mogli kazati da je Hajduk bio fokusiran na to kako što prije (preskakanje igre) uposliti Livaju u završnici, pa se uzdati u njegovu realizaciju, u Garcijinom pristupu nema takvog nogometa. Urugvajac preferira kolektivni pristup koji treba iznjedriti individualne vrijednosti, a ne da individualac definira vrijednost momčadi i njezine igre.
Moguće je da je u toj promjeni načina igre, bez preskakanja i stalnog upošljavanja špice, ali s posjedom i više okomitosti preko krila, Livaji potrebno neko vrijeme da se prilagodi. I da nađe svoju nišu doprinosa. U njegovu učinku, važno je napomenuti, velik utjecaj ima posebna kontrola stoperskih tandema suparnika. Naposljetku, igrači imaju različite faze forme (imao ih je i Livaja, koji je u 33. godini).
Najvažnija promjena u strukturi učinka Hajdukove ofenzive je raspodjela pogodaka. U 17 pogodaka bilo je 9 strijelaca, među kojima krila (Bamba 3, Šego 2, Durdov 1), vezni (Pukštaš 3, Benhraou 3, Krovinović i Kalik 1), bek (Karačić 2) i špica (Livaja 1). Možda je slučajno, možda i nije, ali takav Hajduk trenutačno dijeli prvo mjesto s Dinamom i unatoč porazu u Varaždinu ima 4 boda više od pratnje, 7 više od prvaka Rijeke. U toj igri i dohvatu prve pozicije sudjelovao je i Livaja…
