“Generalka” za proljetni dio sezone je kristalno ilustrirala njegovu ulogu u (n)ovom Dinamu. U utakmici zatvorenoj za javnost protiv Hartberga u Maksimiru prije mjesec dana, u kojoj su “modri” poraženi (1:2) od austrijske družine, svaka je akcija bila režirana po istom principu: izolacija za njega na lijevoj strani terena i iščekivanje da on odradi svoju rutinu. Bila je to partija u koju su Dinamovi igrači zakoračili teških nogu i umornih glava, ekspresno po povratku s priprema u Sloveniji, pa nije bilo vremena za lickanje taktičkih detalja o suparniku, nego su se najčešće birali provjerenu recepturu, dodavanje najboljem igraču jesenskog dijela sezone.
Arbër Hoxha konstantno je imao loptu u nogama. Lomio je Austrijance, izbacivao se driblingom na lijevu, ali i desnu nogu, ubacivao, tukao, razigravao. Sve je išlo isključivo preko njega. Ako je ovo jedini ili najbolji plan za “proljeće”, onda će Dinamo imati glavobolje, misao je koja se motala po glavi dok smo svjedočili simultanki albanskog krila u prvih pola sata dvoboja s prijateljskim predznakom jer ostala rješenja nisu postojala. Maksimirski klub je, pak, nastavak sezone otvorio na krilima Diona Drene Belje, koji je u veljači već na sedam pogodaka u tekućoj godini, iako još ima dvije utakmice u ovom mjesecu, dok je Hoxha svoje golgeterske navike ostavio u prošloj godini.
Iako je u jesenskom dijelu sezone bio “najvrući” Dinamov adut, karika koja je palila motore i zaobilazila braniče poput čunjeva na poligonu, je li u njegovu rezervoaru nestalo goriva? Nakon što je već u prvom dijelu kampanje sa šest pogodaka dvostruko nadmašio prethodnu sezonu, u kojoj je zabio tri, Hoxha je protiv Genka upisao mali jubilej, ali na pogrešan način, jer mu je dvoboj protiv belgijskog kluba bila deseta uzastopna partija bez gola. Lopta je (ponovno) često bila u njegovim nogama, ali nedostajalo je elegancije i mekoće iz prvog dijela sezone, kada je ostavljao suparnike u prašini, a zatim birao između pogotka i asistencije. U prvih sedam utakmica u 2026., sudjelovanje u golu je potpisao samo asistencijom protiv FCSB-a, prije gotovo mjesec dana. I nakon toga je režirao pokoji “potez za notes” s minijaturom na lijevoj strani, ali konkretan učinak nije opipljiv jer je Dinamo u ovoj godini zabio 15 pogodaka, a samo jedno njegovo dodavanje za gol je, ipak, (pre)malo od udarnog krila.
Je li razlog, pak, i činjenica da mu suparnici – nakon briljantnog prvog dijela sezone – sada posvećuju znatno veću pozornost? Nerijetko će ga zbog toga braniči i duplirati, maksimalno mu začepiti kanale prema vratima, ali i pročitati njegove pokušaje driblinga i izbacivanja na lijevu ili desnu nogu. Hoxha je karika koja živi od samopouzdanja, a kada je u formi, onda je opća opasnost, igrač koji će – svjedoče tomu inserti iz prve polovice sezone – bez oklijevanja očistiti paučinu s ruba kaznenog prostora u derbijima ili odraditi slalomsku vožnju kroz obranu i onda poentirati.
Njegova je krivulja krenula uzlaznom putanjom na Poljudu u rujnu, kada je načeo Hajduk u prvom derbiju sezone nakon prodora od polovice igrališta do kaznenog prostora, a na valu te forme surfao je do Svetog Nikole u Maksimiru, kada je u dubokoj fazi sudačke nadoknade zatresao splitsku mrežu za izjednačenje. Od te partije se nije ponovno upisivao među strijelce, a iako je nezamjenjiva karika u udarnoj postavi i jedina zamjena mu je, zapravo, samo Cardoso Varela (17), Dinamu hitno treba “jesenski Hoxha”.
Najraspucaniju sezonu karijere odradio je u dresu Ballkanija (2020./21.), kada je osam puta pronašao put do suparničke mreže, a njegov se brojčanik u ovoj sezoni zaustavio na šest pogodaka i pet asistencija. U Maksimir je sletio prije pune dvije godine iz Slaven Belupa, u zimskom prijelaznom roku, a više od godinu i pol dana mu je bilo potrebno da se etablira kao jedna od ključnih Dinamovih karika. Novu priliku za buđenje ima u nedjelju u Varaždinu, ali i u Genku u četvrtak, gdje će Dinamo pokušati nadoknaditi dva pogotka zaostatka iz prve utakmice. Kada je režiran takav, povijesni pothvat protiv Tottenhama, pljuštalo je isključivo s te pozicije, s lijevog krila, a taj heroj ulice zvao se Mislav Oršić. Može li i Hoxha (ponovno) postati Dinamov junak?
