Momčad Hajduka poslije pedesetak godina se vraća na Gibraltar, gdje su sletjeli u ljeto 1974. kako bi sudjelovali na jednom od glasovitih španjolskih turnira u susjednom gradu La Línea de la Concepción, ali ovog puta u okviru trećeg kola Konferencijske lige za susret s Lincolnom Red Imps, višestrukim prvakom te državice, u stvari prekomorske zemlje United Kingdoma.
Na prvi pogled „bijeli“ dolaze po tri boda i nastavak do sada uspješne serije pobjeda u Konferencijskoj ligi u kojoj su već svladali znatno jače klubove, Ajax i Thun. Tako bi s nova tri boda stekli realne mogućnosti za objektivno senzacionalni plasman u osminu finala, znači među šesnaest najboljih u tom europskom kupu.
Međutim, bez obzira na uvjerenje hajdučke javnosti, to ipak nije obični izlet za nadmetanje s autsajderom iz grupe protivnika „bijelih“. To je zaista delikatan zadatak, pun opasnosti, obzirom da su to one utakmice za koje se grešno računa da su „unaprijed dobivene“, ali su se splitskom klubu u pravilu pretvarale u mučne psihološke bitke, prečesto žalosne. Naime, u proteklih dvadesetak sezona na europskoj sceni događale su se ružne eliminacije Hajduka umjesto očekivanih prolaza u sljedeću rundu natjecanja. Pa da se ne spominju brutalni neuspjesi a la Gzira, Tobol, Dila, Ružomberok pa onda posljednji, prošle sezone, protiv albanskog Dinamo Cityja…
Svima je jasna jedinstvena prilika, i što bi značilo, za reputaciju Hajduka, inkasiranje nova tri boda, jer bi to vrlo vjerojatno predstavljalo veliki povratak „bijelih“ na europsku scenu, makar to bilo u Konferencijskoj ligi. Te goleme važnosti sasvim sigurno svjesni su kako trener Gonzalo Garcia tako i njegova družina, od kojih se naprosto traži iskorištavanje te povijesne šanse.
Moglo bi se u ovom času tvrditi kako je uspješni nastup na „Victoria stadiumu“ jedan od onih imperativa, kojeg je neophodno ostvariti. Ono sada ili – zlokobno – tko zna kada…
Gibraltarski prvak nizom nastupa na europskoj sceni i to konstantno tijekom trinaest sezona od 2013/14., kroz brojne kvalifikacijske utakmice u sva tri kupa (od toga sada treći put u natjecanju po skupinama) sigurno je napredovao, stekao iskustva, pa i pobjeđivao, eliminirao favorite (Celtica, Bragu, Lech iz Poznańa).
Uglavnom, susret protiv Lincolna nije rutinski zadatak, nego potreba da se u nastavku natjecanja znatno mirnije dočeka tri završna susreta, najprije protiv belgijskog St. Truidena na praznom Poljudu, pa dva još teža protivnika kao što su danski Nordsjælland opet u Splitu i zatim na kraju u gostima Midtjylland.
Problem trenera Garcije je u činjenici da su njegovi igrači odreda uglavnom neiskusni, barem što se tiče nastupa u Europi, osim njih nekoliko kao što su Marko Livaja, Dario Melnjak, te Leander Dendoncker. Prema tome jako je bitna psihološka priprema, to jest pristup nadmetanju u kojem se Hajduk pod svaku cijenu mora nametnuti, pokazati pravi gard, to da su stigli u Gibraltar u najmanju ruku po pozitivni rezultat.
Po svemu zadatak trenera, kojemu je Lincoln svojevrsni ispit, u ovom trenutku, ne pretjerujem, pravi test karijere, jedna vrst trofejne utakmice. Baš tako… No, Garciji nije u pitanju opstanak na klupi Hajduka, njega u nastavku sezone čekaju sve ozbiljniji zadaci, dakle osim vjerojatnog prolaza u eliminacijsku rundu, u najmanju ruku play-off za osminu finala, još oni čak zahtjevniji u prvenstvu Hrvatske.
Usput, na kraju, što se tiče onog turnira 1974. u obližnjoj La Linei Hajduk ga je pod vodstvom Tomislava Ivića osvojio: pobjedama najprije nad Valencijom, poslije 0:0 iz jedanaesteraca, pa u finalu nad Real Betisom s 2:1. I taj golemi, masivni pokal, jedan od najraskošnijih, ima svoje mjesto u vitrinama na Poljudu.
