Bruno Durdov opet je zasjao, ali to praktički više i nije vijest. Poljudsko 16-godišnje dijete gotovo svaku utakmicu detonira pokoju bombu ka protivničkom golu svojom ljevicom. Samo je pitanje hoće li pogoditi okvir gola, a uspije li u tom naumu, onda vratari i nemaju previše izgleda. Sad već taj izraz “dijete” možemo staviti i postrani jer je Durdov postao standardan u momčadi Gennara Gattusa. U istom je, recimo, statusu Dominik Prpić, a vrijednost spomenutih igrača jest lijeva noga i zato ih spominjemo u paketu.
Igrala se 18. minuta kad je na dubinsku loptu Šimuna Hrgovića uslijedio “lažnjak” na malom prostoru i bomba pod gredu gola Antonija Đakovića. Durdov je tako postigao svoj treći zgoditak sezone i pokazao da napad Bijelih više ne ovisi samo o Marku Livaji, koji je, od ostalih vijesti, opet zabio gol. No, pričajmo još malo o Durdovu…
Krilni napadač je živa vatra i naprosto udara po golu iz svih pozicija. Ima ono što, recimo, rade Fruk, Janković i Pašalić. Ima moć zaprijetiti iz svih pozicija, a svi golovi su pravo remek-djelo. Baš taj 16-godišnjak je pravi primjer kako u nogometu ne igraju godine, a isto tako slika i prilika razmišljanja Gennara Gattusa. Ne preza Talijan pred imenima i igraju mu samo najbolji na treningu.
Puno se pisalo u kontekstu Gattusa i mladih igrača iz juniorske generacije, a što je jedva dočekao cijeli hajdučki puk. Durdov se pojavio na ovoljetnim pripremama, a sad se pokazuje da golovi s priprema nikako nisu slučajnost. Neki su već tada razmišljali u smjeru “ma što će nama krilo, imamo Durdova”, što se sada pokazuje istinitim.
Kaštelanin je još u nastajanju i tek se stvara njegov paket mogućnosti. Lijeva noga mu je dar od Boga, koji on zna koristiti na najbolji mogući način. Kod igrača tog uzrasta uvijek postoji rizik taktičkih reakcija, a da Durdov rapidno raste i u tom aspektu potvrdio je i čovjek koji ga je lansirao u orbitu, njegov trener Gennaro Gattuso nakon pobjede nad Šibenikom…
– Nije me iznenadio gol koji je Bruno zabio, iznenadio me Bruno obrambeno, Bruno koji igra u oba smjera i koji zatvara. Te mogućnosti ranije nije imao. Nije bio fizički sposoban igrati u oba smjera, ali jako je napredovao u tom pogledu.
Gattuso na Durdova djeluje baš očinski, a uvjeren je da Kaštelanin neće “poletjeti”. Odnosno, ako i “poleti”, brzo će ga Talijan “spustiti”. Durdov je već puno toga pokazao i još će pokazati. Izgledno je kako će se kombinacija Hrgović – Durdov nastaviti i u idućim utakmicama, a dodamo li njima i Dominika Prpića, jasno je da će simpatizeri Bijelih moći uživati i s aspekta domaćeg kadra i kvalitete. Ovdje naglasak nije na “našoj dici”, već na kvaliteti. O spomenutom trojcu se priča u smislu kvalitete i utjecaja na igru.
Gattusov kadar pojačao je u smiraj prijelaznog roka i Stipe Biuk, a zanimljivo je da on ima dodirne točke s Gattusom i Durdovom. Tko je to gurnuo u vatru Biuka u ogledu baš protiv Šibenika? Taj je čovjek danas trener Istre, dolazi iz Italije, a ime mu je Paolo Tramezzani. Pod njegovom paskom je Biuk onomad zasjao u bijelom dresu s Marinom Ljubičićem. Rino i Tram, kako ih od milja zovu navijači Hajduka, imaju slične postulate i puno se oslanjaju na disciplinu.
Ne prezaju ni jedan, ni drugi pred imenima. Svoji su to ljudi i ne treba im nitko govoriti što i kako treba napraviti. Nije slučajno da je baš ovaj dvojac s Apenina osvojio sav hajdučki puk. Očito su majstori svog zanata i igrači ih prate. Socijalna inteligencija je nešto što je u sportu naročito bitno, a to je onda imao Tramezzani, kao i sad Gattuso. Nije lako imati cijelu svlačionicu na svojoj strani, a onaj tko to uspije posao sprovođenja ideja znatno mu je lakši.
Biuk je pod Tramezzanijem u jednoj polusezoni uspio na sebe navući brojne upite, a nedugo nakon toga dobro je napunio bijelu blagajnu. Gattuso je, pak, lansirao Durdova, a ovaj mu vraća na najbolji mogući način. I vjerojatno će nastaviti u istom smjeru jer ima onu sportsku drskost koju između ostalog mnogi spočitavaju Biuku. Tko zna, možda Gattuso u budućnosti uspije upariti Biuka i Durdova na krilima, a to će najviše ovisiti o njima samima…
