Izblamirao se propisno Hajduk na Rujevici, utakmicu završio s pet golova u mreži, a Ivica Ivušić nije imao nijednu obranu. Sva podrobnija analiza pada u vodu nakon što gol primite u 5. minuti, a u 22. minuti već bude 2:0. Nekako to miriše na identičan razvoj utakmice Varaždina i Hajduka, prve nakon stanke. Jedina je razlika bila što je Varaždin s dva gola razlike vodio nakon 10 minuta, a obzirom da Rijeka ima Fruka, naravno da je on kaznio sve što mu je Hajduk poklonio. A poklanjao je mnogo i niti jedan igrač nije iznimka.
Oni najistrošeniji bili su, očekivano, najindisponiraniji. Posljednja linija sačinjena od Hodaka, Hrgovića, Mlačića i Šarlije dosad je primila osam prvenstvenih golova, a Rijeka im je u 90 minuta zabila pet. Možda je svaki daljnji komentar i suvišan.
Rekao je nakon utakmice Zvonimir Šarlija da je bespotrebno analizirati bilo što po takvom vremenu. No, puhala je bura i Rijeci pa je zabila pet, a Hajduk nije ni došao do gola. U biti jest jednom, pri zaostatku od 0:1 kada je Šego propustio izjednačiti rezultat s otprilike dva metra udaljenosti. Tko zna kako bi se razvijala situacija da je to zabio, ali tu već ulazimo u sferu “da je baba muško zvala bi se Duško” tako da ćemo tu tezu odmah napustiti.
Mnogi su ipak u tom trenu opetovano zavapili za Markom Livajom koji je, ipak nekako očekivano, ovu utakmicu počeo s klupe. Mnogi zaboravljaju da je iza njega 40 dana pauze i nije tek tako ući u ritam bez obzira što je 10 dana trenirao na Poljudu.
Posebnu je temu otvorio Gonzalo Garcia koji je na temu Livaje objasnio da se Hajdukov kapetan prilikom poziva na zagrijavanje u drugom dijelu požalio na bolove u trbuhu pa se od svega odustalo. Naravno da su odmah krenula zapitkivanja i pretpostavke “ima li tu nešto”, ali doista je prerano za donositi bilo kakve sudove.
Ipak, isto tako treba uzeti u obzir da su majstori poput Livaje vrlo često i specifični karakteri i teško je njih “držati pod kontrolom”. Livaja je tip koji uvijek želi biti na terenu, ma koliku ozljedu i bolove imao. Vjerojatno mu stoga i klupa teško pada, a logično je i da opravdanja kroz trbušne smetnje otvaraju mnoga pitanja, ma koliko viroze bile “u điru” ove jeseni.
Istini za volju, Livajin nastup na tri gola minusa na Rujevici nije ni imao nekog rezona. Realno, nije kapetan ni trebao ulaziti, ali je diskutabilno njegovo opravdanje. On je i dalje Hajdukovo srce i duša i neizmjerno je bitan za ovu momčad. Ovaj čin opet otvara kratere u odnosu Livaje i Garcije, a možda bi najbolje bilo da se odradi jedan iskren razgovor za dobrobit kluba, Livaje i Garcije.
Ništa se u ovoj priči ne može tvrditi sa sigurnošću, ali isto je tako za vjerovati da će se Livaja vratiti u prvu postavu već protiv Varaždina. Šarlija je, pak, jedan od glavnih razloga poraza pronašao u uvjetima i buri, a ako je tome doista tako onda je ovaj poraz samo iznimka. Onda nema nikakvih problema.
