Prolaz u skupinu Konferencijske lige očito je otpustio sve kočnice u glavama i nogama igrača Hajduka, koji su kao gosti puni samopouzdanja rutinski riješili zadatak zvan Rudeš i rezultatom 4:0 ubilježili četvrtu uzastopnu prvenstvenu pobjedu. Donijelo im je to i uspon na čelo ljestvice, iako Dinamo ima isto bodova s odigranom utakmicom manje.
Dvoboj u Velikoj Gorici, gdje je zagrebački klub prisilni domaćin, obilježilo je i sjećanje na Ivana Gudelja, početkom rujna preminulu igračku legendu Hajduka, koji je sjedio i na njegovoj klupi, te bio trener u mlađim uzrastima reprezentacije Hrvatske.
Torcida je istaknula transparent “Samo srce to tvoje Hajdučko svima poznato, Ivan Gudelj počivaj u miru”, a svim starijim ljubiteljima Hajduka navrle su sjećanja na ‘80-te godine prošlog stoljeća i antologijske europske pobjede kada su na Poljudu padali Dnjipro, Sparta, Torino, Tottenham…
Ona dva njegova gola po kiši prosinca 1985. protiv Dnjipra nikada se ne mogu zaboraviti, a Gudeljov Hajduk bio je zaista europski, kao i njegova igra ispred svog vremena. No, ono što je sada najvažnije je da i ova momčad koju vodi Urugvajac Gonzalo Garcia, ide polako tim tragom, a mogla bi očito i sve više. Iako debitant Rudeš i nije pravo mjerilo jer kvalitetom debelo zaostaje i nije mogao biti dostojni suparnik Splićanima, energija, žar i ozbiljnost s kojom je Garcijin sastav pristupio ovom dvoboju, daju značajnu dozu optimizma da će pobjede stizati na Poljud i kada s druge strane budu značajno bolji rivali.
Ono čemu je Urugvajac dugo težio sve više postaje stvarnost jer njegov sastav u stanju je u visokom ritmu stiskati suparnika od prve do zadnje minute. Što bi se popularno reklo, daviti ga kao zmija žabu. Pritom se s izmjenama u završnoj četvrtini utakmice ritam čak i pojača, nema odustajanja ni preranog uspavljivanja u komociji pozitivnog rezultata. Takvom vrstom istinske dominacije gradi se pobjednički mentalitet i teži izvrsnosti, odnosno automatizaciji igre koja mora jednako izgledati bez obzira na figure koje se mijenjanju na travnjaku.
Na početku vremena bez Rokasa Pukštasa i Nike Sigura, svakako treba izdvojiti pogodak Marokanca Khalila Fayada, koji je na najljepši način obilježio debi za Bijele, ali i najavio svoje mogućnosti da s pozicije ‘šestice‘ može biti vrlo iskoristiv i u napadu. Jedan takozvani “box to box” veznjak” s karakteristikama dobrog obrambenog igrača, ali i realizatora, zlata vrijedi svakoj momčadi, pa ako će to Fayad biti Hajduku, dobitak može biti golem. Premda još jednom treba podvući kako slabašni Rudeš nije najobjektivnija slika jer se treba dokazati protiv kvalitetom daleko jačih momčadi.
Što se tiče zagrebačkog kluba, njemu ponajprije treba poželjeti da se što prije vrati na svoj stadion u Rudešu. Zašto Rudešani ne mogu dobiti reflektore, koji su bili u staroj Kranjčevićevoj, nikome zaista nije jasno.
