Nije baš da smo neki pobornici sirovog motrišta statističkih kolona, ali kad netko u 27 utakmica izravno sudjeluje u 12 golova, pritom 8 zabije i 4 namjesti, red bi bio govoriti o sjajnoj sezoni, a možda bi se čak koristili i epiteti sezone života. No, ne i ako ste Rokas Pukštas. A isključivi razlog tome jest što je mladi Amerikanac ljestvicu očekivanja podigao jako, jako visoko. Da se razumijemo, nisu ni ovo loša postignuća, ali je problem u tome što je posljednji gol stigao prije nešto više od mjesec dana, a posljednja asistencija prije tri tjedna… A Pukštas je sve navikao da kontinuirano isporučuje. Kako je isporuka malo usporila, može se pričati o kriznom izdanju kroz koje prolazi mladi Amerikanac. Nije jedini, kroz isto prolaze i gotovo svi njegovi suigrači, ali na Pukija se uvijek gledalo posebno. Jer i jest nekako drugačiji od ostalih. Što kroz prizmu karaktera, što kroz mentalitet, a na kraju priče i dalje je najvrjedniji Hajdukov prodajni eksponat.
Nadalje, pogled na statistiku opet nudi zaključak da je ovog proljeća Pukštas počeo 13 od 15 utakmica, što ga čini jednim od najstandardnijih hajdukovaca. O kakvoj krizi onda pričamo, može se netko zapitati… Pričamo o krizi izdanja. Jednostavnije rečeno, mladi Amerikanac igra onako kako je igrao i prethodnih sezona, uz razliku što ga trenutačno noge ne slušaju. Malo toga što pokuša uspije pretvoriti u nešto opipljivo. I to ga je pomalo počelo frustrirati. Čak se u par navrata dalo zamijetiti da neka rješenja forsira i pokušava nešto što prije nije radio. Najbolji nogomet je Pukštas igrao kad je maksimalno koristio svoje prednosti u odnosu na ostale. Kad je natrčavao protivnike, osvajao zračne duele kao i one na tlu i dolazio iz drugog plana. I zabijao iz drugog plana. Pritom, ne treba zaboraviti da nikad nije bio igrač koji igra oku lijepo, nikad njegov opus rješenja nije sadržavao ništa spektakularno. Ali bio je doslovno ubitačno učinkovit i od konkurencije se izdvajao zato što 90 plus minuta ne bi stao niti jedanput. Nadalje, najviše golova zabio je glavom, onda kad je nadolazio, bio uvijek na pravom mjestu u pravo vrijeme. Završnica mu, pak, nikad nije bila forte, a tih se problema još uvijek nije riješio.
Recimo, na Rujevici ga je Livaja jednim dodavanjem izbacio pred Zlomislića, ali je Amerikanac loše plasirao loptu koja je otišla pored vrata. Sličan primjer mogli smo vidjeti i na Drosini protiv Istre, ali i u gotovo svakoj sljedećoj utakmici. Jer Pukštas nije prestao dolaziti u prigode i svoje prostore. Jednostavno, nešto što je ranije prolazilo, sada ne prolazi. No, i dalje je velikom dijelu hajdučkog puka omiljeni igrač koji nosi bijeli dres. I ne moraju brinuti, igrat će i dalje kod Gonzala Garcije. Opet, može se netko i zapitati treba li mu predah ako je u krizi…
Igrat će zato što je Gonzalu Garciji najvažnije da igrač ispuni sve ono što se od njega očekuje. A tu je Pukštas neprikosnoven. Gol na njegovu igru može stići eventualno kao nagrada. I da, i dalje je Rokas Pukštas nositelj karaktera ove momčadi Hajduka, onaj “ratnik” koji u suigrače pokušava uliti nepresušnu energiju, takoreći, motor je ove ekipe. A ima tek 21 godinu i još uvijek spada u plejadu mladih igrača. Možda bi na nekog drugog golobradog mladića ova kriza isporuke ostavila traga, možda bi se pokolebao, počeo se preispitivati, ali ne i Pukštas. Odnosno, on se gotovo sigurno preispituje, ali na jedan drugačiji način, svjestan da je sve to proces i da u nogometu ima boljih i lošijih dana. I da je trening jedino što izdanja može opet učiniti plodnijima. Zato, uostalom, i jest debitirao sa 17 godina i 147 dana pod Valdasom Dambrauskasom. Bješe to krajem sezone 21/22, a do današnjeg dana Pukštas je odigrao 128 utakmica u bijelom dresu. S 21 godinom. Ta točka dobi se kod njega često nepravedno zanemaruje, ali za to je dijelom i sam kriv. Jer igra poput veterana.
Da, spominjala se i reprezentacija, već ljetima se spominje unosni transfer. I spominjat će se i ovog ljeta. Koliko će Hajduk na njemu zaraditi u ovom trenutku teško je pogađati, ali nešto će sigurno doći na Poljud. Jedno vrijeme se Pukiju čak i žurilo van, ali kako sazrijeva tako postaje sve svjesniji procesa. I zna da je trenutačno najvažnije pronaći odgovore na krizu u kojoj se našao.
