Hajduk dolazi u subotu na Maksimir s nadom, makar labavom, u uspjeh, to jest u pozitivan rezultat, kako bi nastavio seriju bez poraza u proteklih pet utakmica protiv Dinama i pokazao se ipak kao solidan protivnik, bez obzira na aktualnu golemu bodovnu razliku (minus 15, to jest 79:64 za „modre“). Splitska momčad je prije četiri sezone 2022./23., u dva navrata na gostovanjima u Zagrebu bila „squadra cuscinetto“, znači momčad za nabijanje gol-razlike (1:4, 0:4), ali od tada je Hajduk, barem u tih pet utakmica (dvije pobjede i tri neriješene), bio dostojan rival „modrima“.
Ti rezultatski uspjesi uzimani su kao preduvjeti za nadanja u moguću uspješnu borbu u finišu prvenstva. Tako je bilo ove sezone, kada je Dinamo 6. prosinca prošle godine, doslovno golom u zadnji čas (Arber Hoxha u sudačkom vremenu, 90+12 za 1:1), poništio mogućnost „bijelima“ da na tablici preskoče svoje rivale, pa je domaćin na tablici zadržao bod prednosti (32:31). I nije jedino izostanak pobjede, tim golom za izjednačenje Dinama, budio uvjerenje kako je ovo sezona „koja miriše na titulu“, koliko vjera u nove snage Hajduka: Ivušića, Pajazitija, Rebića, Racija i trojicu Španjolaca, Guillamona, Gonzáleza i Almenu, te naročito u trenera Garciju…
Pokazalo se da je serija pozitive Hajduka na Maksimiru nedovoljna, bila je to svojevrsna „fata morgana“, jer su „modri“ na Poljudu, u proljetnim derbijima, dokazivali svoju supremaciju i ostvarivali praktično nedostižne bodovne prednosti. To su bili zaista teški udarci navijačkoj obitelji Hajduka, ono kad se „prgava familija“ uzdala u pobjedu za nastavak nade u osvajanje titule:
*30. travnja 2023., 32. kolo, 0:0. Bod „modrima“ dostatan za naslov (Dinamo 71 bod, Hajduk 59), pa su Bad Blue Boysi na Poljudu razvili transparent „Svetog Duje zvona zvone da pozdrave šampione“;
*30. ožujka 2024., 28. kolo, 0:1. Strijelac Bruno Petković, redoslijed: Rijeka 62 boda, Dinamo 60, Hajduk 55, ali to nije bilo sve, nego su „modri“ četiri dana kasnije pobijedili i u polufinalu Kupa;
*3. svibnja 2025., 33. kolo, 1:3. Golovi: Pierre-Gabriel, Kulenović i Sučić, za domaćine Livaja za privremenih 1:1, Dinamo 58, Rijeka 56 (utakmica manje) i Hajduk 56, pa su se srušile nade „bijelih“ u preuzimanje vodstva na tablici;
*8. ožujka 2026., 25. kolo, opet 1:3. U svega jedanaest minuta 2:0 za „modre“ (Zajc i Vidović), Pukštas smanjio, Bakrar zaključio, Dinamo otišao na 57 bodova, Hajduk ostao na 47, što je rezultiralo nedostižnom distancom za „bijele“.
Tako ispada, na žalost armije navijača splitskog kluba, da su uspjesi Hajduka na Maksimiru (1:1 pod vodstvom trenera Gonzala Garcíje, 1:0 i 2:2 s Gennarom Gattusom te 2:1 i 0:0 s Ivanom Lekom) bili puka varljiva nada u konačni trijumf.
Poklonici Hajduka osuđeni su na čekanje slavlja titule prvaka, evo već 21 godinu. Tijekom ta dva desetljeća od splitskih klubova naslovom prvaka Hrvatske osladili su se jedino vaterpolisti Jadrana, pa je Splitom odjekivala pjesma: „Nek zazvone Svetog Duje zvona, nek se čuje njihov zvon, cijelom svijetu neka kažu ona, naš je Jadran šampion…“
A koliko su ta slavlja ipak manjkava, neka posluži izjava Jere Marinića-Kragića, udarnog igrača Jadrana, inače žestokog torcidaša, poslije posljednjeg trijumfa:
– Sve moje trofeje dao bih za titulu prvaka Hajduka…
