Željko Sopić (52) u ovom vremenskom terminu koji je rezerviran za nacionalne vrste stigao je u Zagreb. Plan mu je otići i do Rovinja…
– Idem se odmoriti. Sve je tako iscrpljujuće da si moram malo resetirati glavu. Dao sam svojim dečkima osam dana slobodno. Neki moji nogometaši su počeli trenirati još u prosincu prošle godine, neki u siječnju ove, nisu imali više od dva slobodna dana. A stvari stoje tako da ćemo zadnju utakmicu ove godine igrati 17. prosinca, kad završava Konferencijska liga. Imam četiri litvanska reprezentativca i jednog Martinika, njima sam dao četiri dana nakon reprezentativnog okupljanja, tako da ćemo svi biti na okupu u petak, prije finala Kupa koji se na našem stadionu igra u nedjelju 11. listopada – kaže nam u uvodu trener litvanskog Kauno Žalgirisa.
Sjećate se vjerojatno, Kauno Žalgiris bio je suparnik Dinama u kvalifikacijama za Ligu prvaka, Modri su preskočili litavskog prvaka. Sopić je stigao u Zagreb, iako traži malo odmora, sjajnog raspoloženja. Njegov klub je pred osvajanjem dvostruke krune! Tijekom proteklog vikenda došli su do važna tri boda protiv Šiaullaija (2:0) i zasjeli na vrh litavskog prvenstva po prvi put otkako je hrvatski stručnjak preuzeo kormilo. Iskoristili su treći uzastopni kiks Sūduve iz Marijampolėa, koji je nakon remija drugi na tablici. Do kraja sezone u Litvi ostala su četiri kola, a Sopić i društvo sada imaju 51 osvojeni bod, Sūduva ima bod manje, a u teoretskoj šansi za osvajanje naslova su još i Transinvest s 45 te Žalgiris iz Vilniusa s 44 boda. Već spomenutog 11. listopada nakon reprezentativne stanke, očekuje ih finale Kupa protiv drugoligaša Minije iz Kretinge. Bit će to velika prilika hrvatskom treneru za prvi trofej u karijeri, a Kaunu bi to bio prvi povijesni osvojeni Kup.
– Zanimljivo je to u našem svijetu. Dobar glas daleko se čuje, a loš još dalje. Kad smo u pretposljednjem kolu izgubili od Žalgirisa iz Vilniusa s 2:3, jedino nije objavljeno na vratima gradskog zahoda. A kad smo nekoliko dana prije dali pet ‘komada‘ Sūduvi, nije bilo tako bitno. A moj klub nije pobijedio Sūduvu dvije i pol godine. A mi ih razbijemo s 5:1. U jednom trenutku smo bili devet bodova iza njih, istina, imali su dvije utakmice više.
Priča nam Sopić da njegov Kauno igra iznimno veliki broj utakmica…
– Došao sam 1. srpnja. Od tada smo odigrali 20 utakmica. U 80 dana… S time da smo imali sreće jer je jedan klub istupio iz lige, pa bismo imali još jednu utakmicu više. Ritam je takav da ne znaš koji je dan i s kojim protivnikom igraš. A kad se vratim natrag s ovog kratkog odmora, u 32 dana me čeka 7 utakmica. Finale Kupa, borba za naslov, između toga Brighton, Brann Bergen i Lugano u Konferencijskoj ligi.
Pitamo ga može li njegov roster igrača sve to podnijeti?
– Roster to može podnijeti, zato smo i doveli igrače tipa Debeljuh i Kalik. Eto, recimo, Kalik je došao dan prije utakmice s Dinamom. Već je odigrao 12 utakmica. Naravno, nije svaku odigrao kompletnu, zadnje tri jest. A nije prošao pripreme. Kao ni Debeljuh, Fiolić, Kreković… Jer kod nas u Litvi je prijelazni rok bio zatvoren 15. srpnja. Srećom, tu mogu pokucati u drvo, nismo imali nekih prevelikih ozljeda.
Onda nam je kazao i nešto zanimljivo…
– Radio sam neke stvari koje obično ne radim. Za svaku utakmicu sam mijenjao od četiri do šest igrača. Postojale su dvije mogućnosti. Mogao sam igrati s istim igračima, ali držim da bi ozljede onda bile sigurne. Kad bi se ozlijedili neki od ključnih igrača, odmah bih bio mrtav. Jasno, kad ne igraš s istim igračima, najboljima, ne mogu se stvoriti automatizmi, ništa. Ipak sam se odlučio za rotacije, jer u devet tjedana smo igrali svaka tri dana. Morao sam rotirati, svatko pametan vidi da u takvom ritmu ne bismo imali nikakve šanse.
Veli da bi bio grandiozan uspjeh da s Kauno Žalgirisom uzme dvostruku krunu.
– To bi zaista bilo fenomenalno. Moj klub nikada nije uzeo dvostruku krunu. Prošle godine prvi put je osvojeno prvenstvo, a Kup nikada nije osvojen. Nadam se da ćemo uzeti Kup, a ako Bog da i prvenstvo.
A onda je Sopić ispalio ovu rečenicu…
– Sad će doći do jedne, nevjerojatne situacije… Nažalost, Konferencijsku ligu, Europu ću morati igrati s drugom postavom! Makar, ja nemam zapravo drugu postavu, no jasno jest da ću najbolje igrače morati čuvati za okršaje u nacionalnom prvenstvu. Domaći naslov je najvažniji. Ali naravno, nećemo se predati u Europi. Znam da su se mnogi naslađivali kad smo u Istanbulu izgubili u kvalifikacijama za Europsku ligu od Bešiktaša s 0:3, ali doma smo ih dobili s 1:0. Igrali su s najboljom momčadi. Hej, klub iz Litve je pobijedio jedan od najboljih turskih klubova! Što nam sezona ide prema kraju, neki igrači koje smo doveli sve su spremniji, lakše podnose napore, sad imamo veću kvalitetu. Kad se sjetim utakmice u Maksimiru s Dinamom i kad vidim kako sada izgledamo, to je nebo i zemlja. Uvijek sam govorio da ćemo biti bolji baš u ovom vremenskom razdoblju.
Znači, da ste sada igrali s Dinamom, sigurno bi bili konkurentniji?
– Naravno! Imali bismo četiri-pet spremnijih igrača. Kad dovedeš Debeljuha i Kalika dan prije utakmice, a znaš da ih moraš staviti i kroz utakmice spremati. Ali nikada ne treba razmišljati o prošlosti. Konačno, po kvaliteti, Dinamo je za Ligu prvaka, a mi za Konferencijsku ligu. Dobro, to sad možda pričam previše navijački.
Popričali smo malo i o hrvatskom prvenstvu. Njegovi bivši klubovi, Dinamo, Rijeka i Osijek, su u vrhu SHNL-a. Kako ih vidi?
– Kad se radi o Osijeku, jako mi je drago da puno tih mladih igrača igra i da im dobro ide. Konačno su se vratili i navijači. Kad se radi o Rijeci, žao mi je što nisu uspjeli u Europi. Uvjerljivo su sad pobijedili Hajduk, ali Splićanima je uvijek jako teško na Rujevici, tamo je Rijeka baš dominantna. Moram spomenuti da Varaždin s Nikolom Šafarićem igra jako dobro.
Zaboravili ste Dinamo…
– Moj Dinamo je prvi i to je to!
Kaže nam da će u Kaunasu posebno pratiti derbi Hajduk – Dinamo 10. listopada, dan prije finala litavskog Kupa.
– Gledat ćemo skupno. Postoji team Dinamo i team Hajduk. Svatko će, naravno, navijati za svoje. Za Dinamo će navijati moja malenkost, Ivan Fiolić i Mensur Mujdža. Leon Kreković, Anthony Kalik, analitičar Josip Paušić i kondicijski trener Ivan Čuković za Hajduk. Gabrijel Debeljuh je – nesvrstani. On navija za Rijeku. Sad razgovaramo hoćemo li ga uopće pozvati da s nama gleda najveći hrvatski derbi. Nadam se dobrom derbiju, da ćemo svi uživati. A onda dan kasnije svi skupa idemo osvojiti prvi povijesni Kup za Kauno Žalgiris – zaključio je Željko Sopić, trener koji je košarkaški grad Kaunas pretvorio u nogometni.
