Ako spojimo njihova imena, tražilica će na ekranu izbaciti ubojitu talijansku “devetku” na prijelazu stoljeća. Luca Toni profesionalni je životopis začinio Zlatnom kopačkom i s više od 300 pogodaka, predvodio je topnike u Serie A i Bundesligi, ali kroz čitavu karijeru su ga loptama hranili igrači poput njih. Luka Stojković i Toni Fruk su fantazisti koji prodaju ulaznice, dežurni asistenti i vlasnici najupečatljivijih poteza, igrači koji su bili ptice selice na pozicijama u karijerama, pa su nerijetko letjeli i na krilima, rijetko čak i u ulozi “osmica” ili napadača u nuždi, ali malonogometne bravure najčešće su potpisivali kada su se loptom izražavali na mjestu “plutajućih desetki”. Sa slobodom i kistom u rukama, s lucidnim bravurama i trenutkom čarolije koji prelama utakmicu.
Obojicu su prije tri mjeseca zvali južni i sunčaniji krajevi, ali njihovo mjesto pod suncem je na hrvatskim travnjacima i ovoga vikenda. Šuškanja sa zagrebačkih i riječkih hodnika na otvaranju tekuće godine sugerirala su da će svoje talente potencijalno prenijeti u Atenu i Abu Dhabi, a dvojica “španera” trebala su zaplesati u subotu na maksimirskim daskama kao ključni akteri derbija između Dinama i Rijeke, kao trenutačno (po)najbolji igrači hrvatske lige. No, ta konstatacija ostaje u zraku jer će Fruk, prema svemu sudeći, preskočiti derbi zbog ozljede.
Osim što im se dodiruju nogometni profili, u karijerama su prošli kroz slične putešestvije i, zapravo, procvali u sličnoj dobi nakon što su zaboravili najteže dane i napunili se samopouzdanjem na pravim adresama. Dok su ukupno deset puta odmjerili snage u dresovima Lokomotive, Gorice, Dinama i Rijeke – i imaju potpuno izjednačen omjer s po tri pobjede, četiri remija i tri poraza – na terenu su u istoj momčadi odigrali točno 25 minuta. Iako je Fruk (2001.) stariji dvije i pol godine od Stojkovića (2003.), svlačionicu su dijelili u hrvatskoj reprezentaciji do 21 godine, a jedini zajednički nastup upisali su na gostovanju kod Estonije u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, kada su Mini-Vatreni protutnjali obalom Baltičkog mora (4:0). Zabijali su Gabriel Vidović, Mario Vušković, Antonio Marin i Toni Fruk, dok je Igor Bišćan dao Stojkoviću završnih pola sata.
Obojicu su, pritom, na početku karijera usporavale ozljede. Dinamovu “sedmicu” ruptura križnog ligamenta zaustavila je ekspresno na otvaranju maksimirske avanture, netom prije drugog nastupa za Modre, kada je na zagrijavanju za utakmicu, i to upravo protiv Rijeke u kolovozu 2023., proklizao i zaradio rupturu prednjeg križnog ligamenta. Manje stanke su ga, zatim, dodatno kočile pa je zbog toga za Dinamo upisao 73 od moguća 143 nastupa, dakle, neznatno preko 50 posto.
Fruka je, s druge strane, u ranijoj fazi karijere mučila misteriozna ozljeda stopala, kod koje su ga talijanski “stručnjaci”, iz njegove epizode u Fiorentini, uvjeravali “da mu nije ništa”, iako nije mogao udariti loptu od bolova, a spasili su ga hrvatski liječnici u Krapinskim Toplicama, koji su otkrili da mu je slomljena koščica u stopalu. Nakon toga je odabrao teži put, kroz drugu ligu i Dubravu se otisnuo do Gorice, u Turopolju je u onom, filmskom bijegu s dna sa Željkom Sopićem preživio u prvoligaškom društvu, a zatim režirao transfer u Rijeku i, eto, transformirao se u najbolju kariku njezine moderne povijesti.
Dokazivanje i borbu odabrao je i Stojković, prije ta tri mjeseca, kada je odmahnuo rukom na zov Ujedinjenih Arapskih Emirata, iako mu situacija u Dinamu nije bila bajna jer su ispred njega u veznoj liniji bili drugi igrači, a s “mušicama” u obliku isključenja sam si je stvarao prepreke i kočnice za uspon. Ove je sezone, zatim, preuzeo Frukove navike iz prethodnih sezona i dogurao već do “double-double” učinka s 10 pogodaka i 11 asistencija u svim natjecanjima, dok je riječka uzdanica u tekućoj sezoni na čak 18 pogodaka i tri asistencije. Nadalje, Stojković s 11 dodavanja za pogodak u ovoj prvenstvenoj sezoni suvereno plovi prema tituli prvog asistenta lige, nagradi koju je osvojio Fruk pretprošle sezone, kada ih je skupio 15, dok je prošle sezone bio drugi s njih 10, jednom manje od pobjednika, Martina Baturine.
Stojković če možda i naslijediti Fruka s dvostrukom krunom iz prošle sezone, što bi mu bili drugi i treći trofeji u karijeri jer pretprošle sezone, naime, zbog te ozljede na zagrijavanju protiv Rijeke nije upisao ni jedan nastup za Dinamo u prvenstvu (ili Kupu) sve do zadnjeg kola, kada se vratio protiv Rudeša, odigrao 18 minuta i dobio medalju.
Kada se prije tri mjeseca Panathinaikos raspitivao za Fruka – pa je i Antonini Čulina tih dana izjavio da će se “vrlo vjerojatno u ovom prijelaznom roku realizirati njegov izlazni transfer” – intrigantno je pitanje u Sportskim novostima tih dana sletjelo Damiru Miškoviću, o tome vidi li možda u Dinamu (čitaj: Luki Stojkoviću) potencijalnu zamjenu za svoga virtuoza, a odgovorio je ovako:
– Nemamo 2,5 milijuna eura za platiti odštetu. Ja godišnje za sve igrače zajedno na odštete dajem 1,5 milijuna eura i s time sam u crvenom. To je realnost – poručio je predsjednik kluba s Rujevice.
Fruk je u ožujku prošle godine trebao debitirati za hrvatsku reprezentaciju protiv Francuske u Ligi nacija na Stade de Franceu, Zlatko Dalić mu je već rekao da se pripremi za ulazak u produžetku, ali zbog ozljede Joška Gvardiola još je morao pričekati na premijerni nastup. Ta mu je čast uslijedila pola godine kasnije protiv Farskih Otoka, a u dosadašnjih sedam nastupa upisao je jedan pogodak i jednu asistenciju, onu protiv Brazila u posljednjoj provjeri Vatrenih. On i Stojković, dakle, za mlade reprezentacije odigrali su skupa točno 25 minuta, a postoji li šansa da ponovno dijele svlačionicu nacionalne vrste, ali ovaj put u seniorskoj konkurenciji?
Dok je tu konstataciju vjerojatno teže ostvariti na Svjetskom prvenstvu za dva mjeseca – jer izbornik već ima gotovo definiranu listu putnika, što je u više navrata potvrdio – izvjesno je da bi ovaj tandem barem od jeseni ili, možda, od iduće godine ponovno trebao biti u istom, kockastom dresu.
Prije toga, ipak, u finalu Kupa slijedi možda i njihov posljednji međusobni okršaj na klupskim adresama jer nije isključeno da će na idućoj ljetnoj tržnici barem jedan od njih promijeniti adresu. I Fruk u okršajima protiv Dinama, ali i Stojković u partijama protiv Rijeke imaju skroman učinak: genijalac s Kvarnera ima jedan pogodak i jednu asistenciju protiv Zagrepčana, a identičan učinak ima i maksimirski velemajstor protiv Riječana.
U njihovim potezima, u takvim, “drugačijim” udarcima lopte treba uživati do kraja tekuće sezone, dok još imamo tu priliku, jer su oni blago hrvatske lige i majstori svojeg zanata.
