Vrbovec nije suparnik protiv kojega se mogu donositi konačni sudovi, posebno nakon što je domaći petoligaš već u šestoj minuti Kup okršaja s Rijekom (0:6) ostao s igračem manje. Ipak, Matjaž Kek iz Vrbovca se nije vratio praznih ruku. Dobio je nekoliko odgovora o igračima iz drugog plana, premda mu se svi odgovori vjerojatno neće svidjeti.
Najvažniji je svakako onaj koji se tiče Nike Jankovića. Ne samo zbog pogotka i dvije asistencije, nego zbog načina na koji je izgledao kada je napokon zaigrao ondje gdje se osjeća prirodno. Janković nije bio zalijepljen uz aut-liniju, nije morao primati loptu leđima i iz mjesta tražiti put prema sredini. Kretao se između linija, dolazio u završnicu i imao slobodu napasti prostor. Odmah je izgledao življe, opasnije i, što je za njega možda najvažnije, samouvjerenije.
Njegov volej za 0:5 bio je najljepši potez utakmice, ali važnija od gola bila je prisutnost u gotovo svim ozbiljnijim riječkim akcijama. Iz njegova prekida počela je priča kod drugog pogotka, ubacivanjem je pronašao Puljića za četvrti, a preciznom prizemnom loptom Jurića za šesti gol. Janković je pokazao ono što Rijeci nedostaje kada mu padne samopouzdanje: igrača koji između veznog reda i napada može napraviti višak i jednim potezom ubrzati akciju.
Naravno, Vrbovec nije Hajduk i nedjelja će ponuditi sasvim drukčije okolnosti. Ali baš bi takva utakmica mogla biti idealna za povratak „onog starog“ Nike. Ne zato što se protiv petoligaša dokazao kao neupitan prvotimac, nego zato što je ponovno osjetio da može odlučivati utakmice. Kek pritom mora uzeti u obzir i očitu poruku iz Vrbovca: Janković je znatno korisniji u sredini, bliže lopti i suparničkom kaznenom prostoru, nego uz aut-liniju gdje mu se najveće kvalitete razvodne.
Pozitivan trag ostavio je i Mohammad Mohebi. Iranac još nije na svojih sto posto, što se vidjelo u nastavku kada nije iskoristio veliku priliku, ali njegov prvi pogodak u riječkom dresu mogao bi imati veću vrijednost od samog povećanja vodstva na 3:0. Dobro je napao prostor nakon Devetakova dodavanja i mirno završio akciju lijevom nogom. Sudjelovao je i u kombinacijama, tražio dubinu te pokazao da Rijeci može ponuditi izravnost koju trenutačno nema u izobilju. Još mu nedostaju ritam, lakoća i kontinuitet, ali u njegovu slučaju postoji dovoljno materijala da Kek bude strpljiv. Mohebi nije gotov proizvod, no barem se vidi kakav bi igrač mogao postati kada uhvati pravi natjecateljski tempo.
Kod Yusufa Kabadayija dojam je nešto drukčiji. Asistencija za Jankovićev pogodak ostat će zapisana, kao i udarac nakon kojega je domaći igrač rukom spriječio pogodak i praktički usmjerio utakmicu. Međutim, ni protiv desetorice igrača petoligaša Kabadayi nije djelovao kao igrač koji će uskoro promijeniti hijerarhiju. Imao je prostora, vremena i nekoliko situacija u kojima je morao napraviti više, ali opet je ostao između poteza i učinka. Kod njega više nije riječ samo o prilagodbi ili trenutačnoj formi, a svakim ulaskom kao da je, barem zasad, potvrdio da on nije – „taj“.
Jakov Puljić postigao je dva pogotka i obavio ono zbog čega je bio na terenu, premda je uz njih promašio i dvije vrlo dobre prilike. Za napadača iz drugog plana golovi su uvijek najjači argument, pa njegov nastup valja ocijeniti pozitivno, ali ne i precijeniti. Ante Matej Jurić također je iskoristio minute pogotkom koji će mu dobro doći, dok je Barco uz prvijenac ostavio dojam igrača koji može biti koristan kada treba napasti prekid i donijeti čvrstinu.
Devetak je kapetansku ulogu odradio ozbiljno i asistirao Mohebbiju, a Vekić je u završnici sačuvao mrežu kada je koncentracija momčadi već popustila. Pavić i Lasickas nisu napravili ništa zbog čega bi Kek morao mijenjati postojeću hijerarhiju, ali nisu ni kompromitirali momčad. I to je možda konačni sažetak riječkog izleta: širina postoji, no prava nova rješenja nisu se pojavila u velikom broju. Najviše se nametnuo igrač koji zapravo i ne pripada klasičnom drugom planu.
Jankoviću je samo trebalo vratiti samopouzdanje i njegovu prirodnu poziciju. No, sada slijedi teži dio priče. Toni Fruk protiv Vrbovca se odmorio i protiv Hajduka bi se trebao vratiti na mjesto na kojem je Janković izgledao najbolje. Hoće li zbog toga Niko ponovno završiti uz aut-liniju ili će Kek pronaći sustav u kojem obojica mogu biti bliže sredini?
