Buona sera, poručio je Fabio Cannavaro nakon što se “kulerski” ušetao u medijsku prostoriju na Maksimiru deset minuta prije ponoći, a hrvatske i talijanske medijske snage simultano su ga počastile aplauzom. Nakon te, dobre večeri, koja će na različite načine ostati etiketirana kao “povijesna”, Dinamove trupe prenoćile su u klupskom hotelu na stadionu, a poslije zajedničkog doručka, Fabio & co. ekspresno su započeli s novim predavanjima i misli usmjerili na Opus Arenu.
Iako je na azijskom tlu prije šest godina ostao jednu stepenicu kratak za finale tamošnje Lige prvaka s Guangzhouom, europsko izdanje je, ipak, druga dimenzija, zbog čega se trijumf protiv “rossonera” kristalizira u najveću Cannavarovu pobjedu u trenerskom odijelu. Bio je to recept s njegovim vidljivim potpisom, u kojemu je strateg “modrih” prezentirao taktičku fleksibilnost i jasnu detekciju suparničkih mana, što je ilustrirao uparivanjem Pjace i Pierre-Gabriela na lijevoj strani.
S obzirom na to da je gigant u Maksimir sletio bez konkretnih opcija na desnoj strani obrane, Cannavaro je, zapravo, asimetričnim rasporedom svojih snaga trljao sol po rani talijanskog doprvaka. Bilo je to vidljivo već u uvodnim minutama, kada je Pjaca kod kiropraktičara slao Tomorija, originalno stopera, s te je strane i Stojković “izludio” Musaha za isključenje krajem prvog dijela, a u konačnici, brzim kombinacijama – “one touch, two touch” – Zagrepčani su preko te strane režirali pogodak za pobjedu.
To da bi maksimirski klub mogao gladno jurnuti po puni plijen, dalo se nagovijestiti već pri prvom pogledu na sastave, kada je bilo jasno da će Dinamo zaigrati s četvoricom, a ne petoricom braniča. Pritom, Cannavaro je na klupi ostavio Ristovskog, koji je do tog trenutka odigrao apsolutno sve minute u ovoj sezoni Lige prvaka, a na desnu stranu instalirao je Théophilea. Ishod? Francuz je na kraju večeri “iz džepa” izvadio 75 milijuna eura (čitaj: Rafael Leãa) i tri mjeseca nakon 35. rođendana odradio novi obrambeni “masterclass”.
Paralelno, ta je odluka pokazala da Cannavaro ima viziju, ali i hrabrost. Talijani bi rekli – “coglioni”. Mu*a. Zagrepčani su od prvog zvižduka izgledali sinkronizirano, kao momčad s glavom i repom, spremna pritisnuti družinu koja je, barem kad je riječ o usporedbi udarnih postava, bila točno deset puta vrednija. Dinamo, pritom, nije čekao. Dinamo je igrao. Bez straha. I odigrao je najbolju utakmicu u sezoni, nakon dvije promjene na klupi.
Ta bi taktička crtica, pak, mogla biti i važan preduvjet za one prave, najvažnije izazove u hrvatskom prvenstvu, jer je Cannavaro pokazao da može stvoriti igru i automatizme, bez čekanja na tranziciju, te kako postoje mehanizmi za otključavanje postavljenih obrana. S obzirom na to da takva konstelacija snaga, najčešće, čeka Dinamo u SHNL-u, postavke protiv Milana bude optimizam za maksimirsko društvo.
Gosti su u završnici pojačali pritisak u lovu na izjednačenje, dok su tribine s nestrpljenjem osluškivale vijesti iz Lisabona, a trener “modrih” u tim se trenucima odlučio na još jedan potez za pljesak. U trećoj minuti sudačke nadoknade s klupe je aktivirao Leona Jakirovića, koji je prije dva tjedna proslavio 17. rođendan, a u srijedu je s malim zakašnjenjem dobio dar u obliku debija među europskom elitom. I to u trenucima dok je moćni Milan tražio pogodak. I za to je potrebna hrabrost. Povjerenje u mlade igrače, koji su zaštitni znak kluba. Od Dinamova trenera to se uvijek i očekivalo…
