A možeš li to učiniti na hladni, kišni utorak navečer u Stokeu? Frazu koja se naselila u nogometni žargon 2010. godine, kada je Andy Gray kao televizijski komentator propitkivao kako bi se baršunasti Lionel Messi ponašao u sudaru sa žestokim stoperima u engleskoj provinciji, lako je parafrazirati uoči sljedećeg Dinamova gostovanja. Možete li, dinamovci, zadržati svoje pozivnice u nacionalnu momčad na hladnu, kišnu noć u četvrtak u Sunderlandu? Protiv momčadi koja očito nije praznik za oči, čim je zakovana za dno tablice, ali se barem zna dobro potući?
Kako je trulo i rasklimano u posljednje vrijeme izgledala momčad hrvatskog prvaka, lako je moguće da su Josip Mišić i Dion Drena Beljo te pozivnice Slavena Bilića izgubili već u Maksimiru protiv NEC-a ili u Velikoj Gorici protiv Rudeša, dakle debelo prije rata koji ih čeka tamo ispod škotske granice, u sjeni Hadrijanova zida. Ali s druge, optimističnije strane, Stadion svjetlosti može biti prilika za oporavak i novo bildanje individualnog rejtinga, jer ‘crnim mačkama‘ gori pod petama i do kraja sezone one će se boriti za preživljavanje u Premier ligi. Sunderlandov raspored je mali pakao, u sljedećih pet ligaških kola servira Chelsea, Aston Villu, Tottenham, Liverpool i Newcastle, a menadžer Regis Le Bris posao može spasiti jedino osvajanjem bodova u prvenstvu. Dinamo i Jagiellonija spletom okolnosti nisu među njegovim prioritetima.
Nakon one male kataklizme na startu drugog izborničkog mandata, kada su mu Harry Kane i suigrači vratili momčad na tvorničke postavke, Bilić je akciju u studenom (Češka u Osijeku, Engleska na Wembleyu) odlučio začiniti zaoštravanjem konkurencije. Objavio je izbornik širi popis od 32 kandidata poručivši tako igračima da ih sve pomno drži na oku i neka se izvole dokazivati iz tjedna u tjedan.
Status Dinamovih zvijezda s Bilićeva popisa u magli je nakon dramatičnih amplituda u formi, od herojski iščupanih pobjeda u posljednjim trenucima protiv Anderlechta ili Rijeke, do raspada sistema protiv NEC-a ili natrčavanja na nagaznu minu u vidu Rudeša, vodećeg kandidata za ispadanje iz SHNL-a. Da nije otprije predviđen kao prva pričuva imenjaku Livakoviću, za status bi se nakon posljednjih predstava zabrinuo i Dominik Kotarski, ali 26-godišnjak je putem između dva propadanja u nekoliko navrata demonstrirao visoku klasu. Kasno izborena pobjeda protiv Anderlechta je, za ilustraciju, stigla kao nagrada za prethodne bravure Dinamova vratara koji je mrežu sačuvao čistom.
Pogled na popis, koji izbornik namjerava reducirati u petak, otkriva da će Beljo ipak lakše sačuvati mjesto nego Mišić, koji se za dres i priliku tuče ne samo s odredom senatora (Modrić, Kovačić, Mario Pašalić, dvojica Sučića, Vlašić, Baturina), nego i s Kristijanom Jakićem koji je nakon potopa protiv Engleza na Rujevici u sljedećem kadru protiv Španjolaca iskoračio kao veznjak sa čeličnim gardom, živi štit ispred obrambenih igrača. Jakić je tim nastupom sebi kupio mjesto u kadru, a možda i u početnom sastavu, baš kao što je Beljo atraktivnim golom na Sanchez Pizjuanu u napadačkoj hijerarhiji doskočio u kolonu s Igorom Matanovićem i Antom Budimirom, nekoliko koraka ispred Petra Muse.
Uzgred rečeno, u ovom paušalnom pregledu statusa Bilićevih kandidata, u magli ostaje i Lovro Majer, koji se izborniku javio porukom “nemojte me zaboraviti”, nakon čega je izvjesno vrijeme skupljao komplimente za nastupe u AEK-u, da bi onda zajedno s momčadi zaronio na nos i pretrpio četiri poraza u posljednjih pet utakmica.
Bit će zanimljivo vidjeti kako će Bilić procijeniti i rejting Marina Šotičeka i Šimuna Hrgovića, dvojice hajdukovaca nagrađenih pozivnicama poslije meteorskog uzleta bijele momčadi na startu Konferencijske lige. Njih su dvojica izrasli u prepoznatljivu osovinu na lijevoj Hajdukovoj strani i barem jedan bi trebao zadržati mjesto u kadru za paket-aranžman u okviru Lige nacija. Na papiru bolje izglede uživa Šotiček, jer može kvalitetno pokriti poziciju suspendiranog Ivana Perišića, dok Hrgovićevi izgledi kopne čim u jednadžbu uvrstite Joška Gvardiola kao najboljeg lijevog beka u kadru…
