Subota je dan za još jedan zagrebački okršaj Lokomotive i Dinama. Namjerno smo izbjegli riječ derbi, jer ne može biti derbi kad igraju dva suparnika koje na ljestvici dijeli razmak od trideset bodova, Modri imaju 60, Lokosi 30… Ali baš briga društvo Nikice Jelavića što mi gradski sudar ne zovemo derbi, ‘zmija s Kajzerice‘ znala je često ubrizgati otrov u plave vene. Idemo samo spomenuti najbliže slučajeve. Baš su ‘Lokosi‘ golčinom Goričana za remi u Maksimiru u svibnju prošle godine uzeli Dinamu naslov prvaka, a turbulencije u prvom dijeli sezone počele su baš s Lokomotivom. Nekoliko dana ranije Modri su pobijedili Maccabi (3:1) u Europi i čekala ih je Lokomotiva. Mario Kovačević imao je ideju promijeniti, rotirati momčad, međutim, napravio je suprotno, na teren poslao gotovo istih 11. I izgubio 1:2…
Priča o Dinamu i Lokomotivi, idemo to tako kazati, je ‘priča o ljubavi i mržnji‘. Lokosi su prema vrhu hrvatskog nogometa krenuli kao podružnica maksimirskog kluba, kad bi protiv Modrih osvojili bod oni koji se klade dobivali bi slom živaca, bila bi to svjetska senzacija. Tu se rodila ona storija o bratu i sestri, ljubavi dva zg-kluba. Ali sekica je polako odrastala, počela se osamostavljivati, raditi sve bolje transfere, drugim riječima, ‘bogato se udala‘.
Više nije plesala na glazbu koju je naručio brat. Tako su već prije dolaska Zvonimira Bobana nastali ‘obiteljski problemi‘, ljubav dva zagrebačka kluba je nestajala, hlapila… Da bi dolaskom Bobana totalno isčezla, predsjednik Modrih je odmah zaoštrio stav prema Lokosima, izbrisao ih je iz svojih razmišljanja, kako je u jednom tv nastupu rekao prvi čovjek društva s Kajzerice Božidar Šikić; ‘Dinamo više ne želi surađivati s Lokomotivom, uopće me ne doživljava‘. Prerezane su sve niti suradnje dva kluba iz metropole, koje su nekad bile čvrste kao mornarski čvor. U neka prošla vremena bilo je toliko razmjena igrača između dva kluba, da su oni malo manje pažljivi morali guglati tko gdje igra…
Ali ne zna prošlost da je prošla, pa se stalno vrati pred okršaje Dinama i Lokomotive. U likovima igrača koji su još uvijek u rosterima jednih i drugih, a odijevali su dresove oba kluba. Trebati će proći još neko vrijeme, uz uvjet da se odnosi ne poprave, pa da ispare bilo kakve igračke poveznice. U plavoj, Dinamovoj momčadi su trenutačno šestorica koja su nosila dres Lokomotive. To su pričuvni vratari Ivan Nevistić, Ivan Filipović i Danijel Zagorac, Dino Perić koji je na kraju karijere, te dva važna nogometaša koncepcije Marija Kovačevića, Luka Stojković i Arber Hohxa. Vidjeti ćemo koga će Kovačević poslati na travnjak Maksimira, ali nekako je realno očekivati da će samo jedan bivši nogometaš Lokosa, Luka Stojković, biti u udarnom sastavu. Hohxa je povratnik nakon problema s leđima…
Kad se pak radi o Lokomotivi, onda Nikica Jelavić u svom rosteru ima osam nogometaša koji su odijevali Dinamov dres. To su Domagoj Antolić, Mario Šitum, Marko Rog, Leonardo Sigali, Marin Leovac, Jakov-Anton Vasilj, Leon Belcar i Mirko Sušak, ovaj posljednji u mlađim dobnim kategorijama. Kao i kad se radi o Dinamu, u subotu će možda samo jedan, najviše dvojica biti u udarnom sastavu. U prošlom kolu, kad je Lokomotiva igrala na Poljudu protiv Hajduka i izgubila 1:2, samo je Leon Belcar startao u prvih jedanaest! Svi ostali bivši dinamovci bili su na klupi neki čak niti na njoj. Što zapravo i nije neko posebno iznenađenje, jer je većina od njih stara garda (Antolić, Šitum, Sigali, Leovac), Rog se tek ‘zagrijava‘ u novom društvu.
Ovaj subotnji vjerojatno je posljednji sudar gradskih suparnika u kojem će u tolikom broju, barem u zapsiniku ili izvan njega, egzistirati toliki broj igrača kojima su karijere bile vezane uz Dinamo i Lokomotivu. Neki od veterana će zaključiti karijere, neki će možda potražiti druge adrese. Subota bi mogla biti dan u kojem prošlost u odnosima dva kluba, kad su igrači koji su igrali u oba kluba u pitanju, piše svoje posljednje poglavlje.
